Nakon eksplozije autobombe u Rijeci 20. listopada 1995., mjesec dana nakon nestanka Abu Talala, Paraga je uputio pismo vodstvu Game Islamije. Zamolio ih je da prekinu s osvetničkim akcijama, kako ne bi stradao nedužni narod koji nije kriv za zločine HDZ-ove vlasti, prenosi sarajevsko Oslobođenje. Nakon toga prijetnje su prestale, a to što su sada obnovljene valja shvatiti kao zahtjev novoj hrvatskoj vlasti da konačno istraži i objavi istinu o tom događaju, poručuje Dobroslav Paraga.

Hrvatska policija ni bilo tko od vlasti nikad nisu dali uvjerljivo objašnjenje o tome što se doista dogodilo s Abu Talalom niti zbog čega je on uopće uhićen. Nakan posljednje prijetnje, Smiljan Reljić, koji je 1995. godine bio pomoćnik ministra unutarnjih poslova za SZUP nije rekao ništa više nego 1995.: Abu Talalu je zbog neprijavljenog boravka izrečena zaštitna mjera izgona iz zemlje, a zatim je registriran na jednom od graničnih prijelaza prema BiH.

Mjesec dana nakon njegova nestanka, 20. listopada eksplodirala je autobomba pred zgradom policije u Rijeci. Dan nakon eksplozije odgovornost je preuzela Gama Islamia, poručujući da je to odmazda zbog uhićerija Abu Talala Fuada Kasema.

Naknadno je rekonstruirano da je Abu Talal, s danskim ispravama pod imenom Ibrahim Jacob Ezat, 12. rujna 1995. u 14 sati stigao Croatia Airlinesom iz Amsterdama, s hrvatskom tranzitnom vizom na putu prema Bosni i Hercegovini. Iste noći, pola sata iza ponoći 13. rujna, hrvatska policija uhitila ga je u stanu blizu bolnice Rebro, zajedno s prevoditeljem i vlasnikom stana u kojem je odsjeo.

Hrvatske vlasti lansirale su nekoliko proturječnih i fragmentarnih informacija - Smiljan Reljić svojedobno je izjavio da je Abu Talal uhićen na osnovi potjernice Interpola, no poslije je ustanovljeno da ga Interpol uopće nije tražio. Na diplomatske note iz Danske odgovoreno je da je Abu Talal 14. rujna uhićen u 22 sata u Praškoj ulici jer nije imao dokumente, a drugom prilikom da je uhićen u stanu. Nakon što je Smiljan Reljić rekao daje Abu Talal prepoznat na jednom graničnom prijelazu prema BiH, "povjerljivi izvori koji su pod svaku cijenu željeli ostati anonimni" plasirali su preko Slobodne Dalmacije da je Abu Talal prešao u BiH na graničnom prijelazu Kamensko 16. rujna izmedu 5 i 6 sati ujutro. Međdutim, u BiH ga nitko nije vidio.

Prve prijetnje Hrvatskoj Game Islamije, jedva tjedan dana nakon Abu Talalova nestanka, prenio je dopisnik londonskoga Al Hayata iz Kaira. Jutarnji list je 23. siječnja 1999. godine objavio razgovor s Abdom Al Motijem, jednim od čelnika Game lslamije, koji je upozorio da je Hrvatska odgovorna za sudbinu Abu Talala jer je nestao na njezinu teritoriju. Hrvatsku smatraju odgovornom i za smrt šeika Šabana i četvorice njihove braće na punktu HVO-a u Bosni, rekao je Al Moti.

Enver Šaban ubijen je 4. prosinca 1995. na punktu HVO-a kod Žepča. Kao znak odmazde protumačeno je kad je, dva tjedna kasnije, na cesti kraj Žabljaka u Usori iz zasjede pucano na automobil u kojemu su poginula tri pripadnika HVO-a. Šeik Šaban smatrao se vođdom Game Islamije u Milanu.

Pobjegao je u BiH pošto je talijanska policija u akciji Sfinga u lipnju 1995. zatvorila desetoricu Egipćana i jednog Jordanca osumnjičene za terorizam. Francuzi su tvrdili da je iz Italije najprije otišao u Francusku, gdje je 25. srpnja 1995. organizirao podmetanje prve bombe u Pariški metro.

Imam Šaban navodno je bio povezan sa slijepim šeikom Omarom Abdelom Rahmanom, koji je početkom 1996. osuđen na doživotni zatvor zbog napada na Svjetski trgovinski centar u New Yorku 26. veljače 1993. godine.

Zbog uhićenja slijepog šeika, koga se smatra duhovnim vođom Game Islamije, skupina je žestoko prijetila Amerikancima. Istodobno s dolaskom prvih američkih vojnika u Bosnu i Hercegovinu 1996. pod pritiskom SAD-a iz BiH je istjeran veći broj mudžahedina.

Šeik Abu Talal Fuad Kasem, rođen 1957. godine, jedan je od osnivača Game Islamije, Islamske grupe, najjače islamske skupine koja se bori za promjenu vlasti u Egiptu. Uhićen je 1981. s drugim vođama te organizacije, ali je za izdržavanja druge zatvorske kazne uspio pobjeći. Otišao je u Afganistan i izdavao i izdavao prvi časopis Game Islamije "AI-Murabeton". Nakon toga je promijenio nekoliko država dok nije 1992. u Danskoj dobio politički azil. Pokrenuo je prvi islamski televizijski program u kojem je propagirao ideje Game Islamije.

Kako ga je vojni sud u Aleksandriji 1992. osudio na smrt, prema europskim standardima Ijudskih prava nije mogao biti izručen Egiptu. Danska se vlada zato više puta kod hrvatskih vlasti raspitivala o njegovoj sudbini. O sudbini Abu Talala objavljeno je više teorija. Prema Globusu, on je 18. rujna posebnim avionom iz Zagreba prebačen u Francusku, gdje ga je preuzela egipatska tajna služba i prebacila u Kairo. Isti je tjednik nakon toga prenio verziju Third World Pressa iz Kopenhagena da ga je u stanu na drugom katu zgrade u Kišpatićevoj 2 uhitilo 12 pripadnika specijalne postrojbe HV-a, odjevenih u policijske uniforme, koje je predvodio bojnik Ivan Vobić. Nakon uhićenja Talal je odveden u Rijeku gdje su ga čekali agenti FBI-a. Nakon devet dana ispitivanja na ratnom brodu Johnson predan je egipatskim vlastima na brodu AI Rahal negdje u Jadranu.