Izvoz zapadne demokracije u ovaj (polu)balkanski dio Europe poslije Hrvatske 3. siječnja i Srbije 6. listopada nastavit će se vrlo vjerojatno i na parlamentarnim izborima 11. studenoga u Bosni i Hercegovini. I ondje se, barem u glavnom domu parlamenta Federacije BiH, može očekivati odlazak ekskluzivnih nacionalnih stranaka SDA i HDZ-a u opoziciju.

Ali, bosanski će izbori za Hrvate biti obilježeni referendumom koji je na dan izbora raspisao novoosnovani prohadezeovski Hrvatski narodni sabor. OESS oktroiranim izbornim pravilima želi nametnuti oblik građanske demokracije kako bi lakše vodio zemlju u najpovoljnijem smjeru za Europu i za svijet a valjda i za građane BiH. Zato je posegnuo za izbornim inženjeringom koji će, ako se pravila ne izmijene, onemogućiti samim Hrvatima da biraju svoje predstavnike u Dom naroda Federacije i Dom naroda BiH, nego će Hrvate u Dom naroda preglasavanjem birati bošnjačka većina u pojedinim županijama. Dosad su nacionalne predstavnike birali klubovi zastupnika u županijama, a po novim pravilima trebale bi ih birati županijske skupštine. Osim toga, više Hrvata trebalo bi biti birano iz Zeničke i Tuzlanske županije nego iz Hercegbosanske i Zapadnohercegovačke, iako ih u tim županijama živi mnogo više nego u prve dvije. Nonpaperom koji bi trebao biti tajna diplomatska poruka (ali je puštena u javnost, očito, zbog domaće upotrebe) hrvatska je vlada upozorila OESS na neravnopravna izborna pravila i, kako je prije nekoliko dana izjavio Zdravko Tomac, Robert Barry, šef misije OESS-a u BiH, najavio je moguću izmjenu takvog načina biranja. Izborna pravila i ne moraju biti promijenjena do nedjelje jer će se zastupnici za dva Doma naroda (Federacije BiH i BiH) birati u županijama tek nakon izbora. Odluka o referendumu donesena je nakon što je Barry već otišao iz Zagreba i dolila je ulje na vatru jer HDZ BiH osnivanjem Hrvatskog narodnog sabora dovodi u pitanje regularnost izbora i, prema Deklaraciji, samoproglašava se za jedinu legitimnu i legalnu hrvatsku vlast u Bosni i Hercegovini!

Svagdje gdje postoje, domovi narodi, da bi čuvali nacionalnu ravnopravnost, moraju biti birani na najautentičniji način, a narodne predstavnike jednostavno ne može birati neki drugi narod jer onda sam institut gubi svoju svrhu. Izlika OESS-a mogla je biti jedino ova: poratna BiH tek je država koju treba izgraditi i zato za nju ne vrijede obična pravila. Ali u svakoj je demokraciji baš njezina procedura jednaka njezinom sadržaju i punini. Referendumsko pitanje za Hrvate u BiH "Jeste li za ustavno uređenje BiH u skladu s Deklaracijom" toliko je preopćenito da nema razloga protiviti se. Prve su četiri od ukupno pet točaka Deklaracije o pravima i položaju hrvatskoga naroda u BiH nesporne kad bi se zaboravilo da su ti isti ljudi koji su referendum raspisali ratnih i poratnih godina bili hrvatski iredentisti i da putem često prikrivanog zahtjeva za teritorijalnu uspostavu trećeg hrvatskog entiteta žele nepovratno revidirati Daytonski sporazum koji politički drži na okupu Bosnu i Hercegovinu.

A peta točka Deklaracije postavlja Hrvatski narodni sabor kao najviše tijelo Hrvata u BiH. Izborni slogan "Opredjeljenje ili istrebljenje" ne može biti slogan modernih Hrvata. Proporcionalno je posljednjih deset godina upravo najviše Hrvata napustilo prostor BiH i sigurno je da vođe HDZ BiH nisu bez odgovornosti za "istrebljenje" Hrvata u BiH koje ih tobože čeka ako, kažu oni - ne budu provodili politiku HDZ-a. Plemenski Hrvatski narodni sabor je parapolitička institucija jer BiH ima institute vlasti koji se, eto, baš u nedjelju biraju.

Politički credo hrvatskog naroda u BiH nije više jednoznačan kakav je bio dosad. Ni HDZ ni Hrvatski narodni sabor nemaju ekskluzivno pravo predstavljanja Hrvata. Utoliko je referendum jasna reakcija na strah od gubitka vlasti. Jedna drukčija vlast imat će pravo politički vrednovati višegodišnji doprinos HDZ-a BiH i, s većim ugledom međdu Hrvatima u BiH, i u Hrvatskoj i svijetu, stati iza hrvatskih nacionalnih interesa. Kriminalizirani HDZ BiH te interese, i onda kada su legitimni, ne može više braniti.