Je li Međunarodni sud za ratne zločine u Den Haagu pravna ili politička institucija? Na ovakvo pitanje što se može čuti u mnogim sredinama s područja bivše Jugoslavije, u Haaškom tribunalu reagiraju uvrijeđeno i odbojno, tvrdeći da samo zlonamjerni pojedinci mogu sumnjati u pravnu nepristranost sudaca i tužitelja koji trebaju odvagnuti krivicu onih koji su počinili zločine na tlu bivše Jugoslavije. Ipak, ne može se poreći činjenica da su pojedine sudske odluke i potezi visokih dužnosnika Haaškoga suda imali s vremena na vrijeme prvenstveno politički značaj te da im je pravna utemeljenost bila u drugom planu. I najnoviji istup Grahama Blewitta, zamjenika glavne tužiteljice Haaškoga suda ima prije svega političko značenje. Njegova izjava da bi Haaški sud podigao optužnicu protiv bivšeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, da je on još živ, pravno je posve neprihvatljiva, a politički skandalozna.

Naime, ako je sud u Den Haagu i imao nekih elemenata za podizanje optužnice protiv tadašnjeg hrvatskog predsjednika, zašto to nije učinio za njegova života. Studenti na prvoj godini prava uče da smrću osumnjičenoga prestaju i sva pravna uporišta za njegovo isljeđivanje. Nema li počinitelja, nema ni krivičnog djela. Naravno, na ovakvu izjavu visokog dužnosnika Haaškog tribunala potencijalni optuženik ne može odgovoriti. Istovremeno, političke posljedice takve izjave teško je izmjeriti. Sigurno je, uz ostalo, da će protivnici čvršće suradnje Hrvatske i Haaškog suda nakon Blewittovog ispada dobiti dodatne argumente za svoje tvrdnje da s Haagom ne treba surađivati, jer je, prije svega, instrument političkog pritiska na Hrvatsku. Bez obzira što Blewittova izjava treba biti potvrđena i s najvišeg mjesta - od predsjednika Suda i glavne tužiteljice - vjerojatno u njoj postoji dio istine. Međutim, ona je javnosti pružena prekasno i u obliku koji je s pravne i političke točke gledišta posve neprihvatljiv.

O ulozi Franje Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika, u stvaranju hrvatske države ali i svim događajima na prostorima bivše Jugoslavije, sudit će ipak prije svega povijest. Crno-bijela slika Tuđmana, njegovog doba i njegovih postupaka najmanje je prihvatljiva i znanstveno posve neutemeljena. Međutim, ono što nije upitno, činjenica je da je zamjenik glavne tužiteljice svojom nesmotrenom i nespretnom izjavom produbio u javnosti daljnje podozrenje spram suda u Haagu i doveo u pitanje otvorenost suradnje s tom pravnom institucijom. Franji Tuđmanu sud u Haagu ne može suditi, ali trebao bi suditi nekim drugim pojedincima osnovano sumnjivim za konkretne ratne zločine. Pitanje je, međutim, koliko će u budućnosti biti spremnosti za suradnju s Haagom, ako se iz njegova vrha budu davale ovakve i slične izjave. Haaški tribunal se kroz izjavu Grahama Blewitta upustio u politikantske igre koje bi na kraju mogle naškoditi najviše samom Sudu.