Na osnovi Zakona o javnom priopćavanju (čl. 31. i 35.) tražimo ispravak krivih informacija objavljenih u “Slobodnoj Dalmaciji” dana 08. 11. 2000. godine pod naslovom “Neustrašeni Hrvati”.

Pišući o “”europskom” multi-kulti” projektu” bivšeg “herceg-bosanskog” hadezeovca Jadranka Prlića, i nazivajući ga kao “još jednu od onih agentura u kakvima briljiraju, recimo, Čičak i Paraga, za koje nitko od Hrvata nije glasovao, a stranci ih izdašno hrane i duvane - i vječno drže u politici! Uzgred, rečeni Paraga nije propustio ni ovu prigodu da sudu tuži Smiljka Sokola i Vicu Vukojevića zbog “agresije na BiH”: jest da je politički redikul, ali marljivost i odgovornost prema financijerima mu je neosporiva”, g. Čelan opet dokazuje da nije pravi novinar.

Kada se “neustrašeni Hrvat” Joško Čelan toliko bavi agenturama preporučamo mu čitanje djela “Der Schattenkrieger” u kojoj može u poglavlju o bivšoj Jugoslaviji pročitati o borcima u sjeni iz Krajačićevog kruga hrvatske Udbe, sovjetskog NKVD i njemačkog BND. Tamo mu se spominju Manolić, Budiša, Tuđman (Franjo), Tus, Lončar (Budimir), Duka, Boljkovac, Perković (Josip) i drugi. (Autor: Erich Schmidt-Eenboom, Duesseldorf 1995.) Predsjednika naše stranke tamo nema jer se u smislu posloprimca obavještajnim i plaćeničkim poslovima nikada nije bavio.

Na predsjedničkim i parlamentarnim izborima 1992. je Dobroslav Paraga dobio preko 300 tisuća glasova hrvatskih birača. Gosp. Čelan je u to vrijeme vjerojatno boravio na Marsu. Nakon pada s Marsa piše kolumne o Paragi kao da je opsjednut. Laži o Paragi ga ništa ne stoje i još biva za svoju neodgovornost i plaćen. Dobroslav Paraga u svom životu nije primio niti jedan Judin srebrenjak od bilo koga u svijetu ili Hrvatskoj. Nekorumpiranost prvaka oporbe Parage debela je nit koja ga dijeli od većine ostatka hrvatske opozicijske i pozicijske korumpirane elite odnosno oligarhije i kamarile. I posljednja sudska presuda oslobodila je g. Paragu od optužbi Čelanovog šefa Josipa Jovića za pronevjeru financijskog fonda “Drina”. Stranci Paragu niti “hrane” niti “duvane”, dok svoj opstanak u politici pravaški prvak može zahvaliti samo svojoj politici istine i pravde. Zbog pravde podigao je i optužni prijedlog protiv Tuđmanovih zakono-pisaca Sokol-Vukojević kada već današnje Državno odvjetništvo bojkotira stvaranje pravne države. Kada bi Paragina “marljivost i odgovornost prema financijerima bila neosporiva”, ne bi se naš predsjednik žalio na medijsku blokadu nego bi nastupao u plaćenim emisijima na radio-postajama, televizijama i tisku širom zemlje. Na izborima dobio bi odmah dostatne potpise za kandidaturu, a u kampanji bi mu predizborni plakati zasjenili, možda ne Budišine, Račanove, Mesićeve i Pusićkine plakate, ali sigurno bi bili uočljivi. Na kraju krajeva, kada je Paraga toliko godina dugo po “Slobodnoj Dalmaciji” agent tolikih stranih službi, kako to da ga već davno ti financijeri nisu doveli na vlast ? Bilo bi dobro da Čelan i drugovi ipak pročitaju “Schattenkriegera” prije nego li o Paragi pišu gluposti i laži.

S obzirom na izjavu potpredsjednice Vlade, gđe. Željke Antunović o tome da hrvatske obavještajne službe uređuju pojedine novine u Hrvatskoj, bilo bi korisno da g. Čelan pita g. Jovića da li se i “Slobodna Dalmacija” uređuje na takav način, s obzirom da Dobroslav Paraga u tom listu biva stalno javno etiketiran kao strani plaćenik i izdajica. Pada nam kamen sa srca što “naši” komunisti nikada nisu izdali Hrvatsku.