VARŠAVA, 9. studenoga (od Vjesnikova dopisnika) - Brojni Poljaci mogu se osjećati razočarani činjenicom da gotovo dvije godine nakon što je parlament donio zakon o otvaranju arhiva komunističkih tajnih službi još nemaju priliku zaviriti u svoje dosjee. Najprije politički sporovi oko toga tko će stati na čelo u tu svrhu osnovanog Instituta narodnog sjećanja (IPN), a sada organizacijski problemi, glavni su krivci da čitav proces ide daleko polaganije nego su mnogi očekivali. Posebno mogu biti razočarani pojedini političari desnice, koji su računali da će otvaranje dokumenata koje je godinama gomilala zloglasna Služba sigurnosti SB, njima biti odličan saveznik u borbi protiv sve jačih postkomunista.

Poljski IPN trebao bi odigrati ulogu sličnu onoj koju u Njemačkoj ima institut pastora von Gaucka. Njegova glavna zadaća je omogućiti Poljacima uvid u dosjee koje su o njima vodile tajna policija, vojne obavještajne službe i drugi organi represivnog aparata kojim se služio poljski komunistički režim. Sve te dokumente - a ima ih ukupno čak 95 tisuća metara - IPN će preuzeti od nadležnih ministarstava i drugih državnih organa. Kako drže mnogi skeptici, radi se o poslu koji će trajati mnogo mjeseci. Najviše problema stvaraju materijali tajnih službi za koje vrijedi posebna procedura preuzimanja i svaki dokument mora biti zabilježen.

Za sada IPN zapošljava 160 osoba od tisuću i sto koliko je predviđeno kad institut bude radio punom snagom. Osim otvaranjem arhiva IPN, u kojem je zaposleno i četrdeset tužilaca, IPN se bavi istragama zločina koje je počinio komunistički režim, te onih počinjenih za vrijeme nacističke okupacije Poljske. (Prije nekoliko dana podignuta je prva optužnica protiv 77-godišnjaka koji je u koncentracijskom logoru pomagao nacistima u genocidu).

Osnivanje IPN-a pratile su brojne političke igre. Protivna osnivanju takve ustanove bila je otpočetka postkomunistička oporbena ljevica, a predsjednik Aleksander Kwasniewski pokušao je vetom suspendirati zakon. Veto je, međutim, odbio parlament, nakon što je vladajuća desnica uspjela privoljeti dio oporbe obećavši im sudjelovanje u popunjavanju kadrova IPN-a. Taj ustupak koštao je IPN punih osamnaest mjeseci rada, jer toliko je bilo potrebno da tri glavne političke snage u Sejmu, ne računajući postkomuniste, izaberu predsjednika Instituta, nezavisnog parlamentarnog zastupnika i profesora prava Leona Kieresa. Najveći problem šefa IPN-a bit će, slažu se komentatori, obraniti Institut od političkih pritisaka, što mu zasada u priličnoj mjeri uspijeva. Odatle i razočaranje radikalnijih zastupnika desnice koji mu predbacuju da odugovlači s otvaranjem tajnih dosjea. Kako ističe Kieres, s time će pak trebati pričekati sve dok IPN ne bude raspolagao kompletnim arhivom.