Novi list: 11. 11. 2000.
Ustavne promjene
Kad HDZ spašava
šestorkinu čast“Ovo je kupleraj”, žestio se Damir Kajin. “Imali smo većinu, 101 glas, ali se išlo na trgovinu s HDZ-om. A znate zašto? Zato jer se ova vlast boji povući potez koji je povezan i s najmanjim rizikom!”
Imamo promjene, u četvrtak kasno navečer mogli su slobodno uskliknuti glavešine vladajuće šestorke, sretni jer su uspjeli navući 101 i više glasova potrebnih da narodu podare parlamentarizam.
Međutim, način na koji su osigurani glasovi, javnosti je okrenuo želudac.
Trgovina manje-više uvriježena u situacijama kad je većina upitna, tekIa je svojom rutinom posljednjih dana pred glasanje o Ustavu. Svako tko je zaključio da njegov glas može prevagnuti, u zadnji tren je pokušao iskamčiti neku svoju korist. Tako je, naprimjer, u utorak Furio Ra
din (nezavisni zastupnik, predstavnik manjina) uvjeravao. novinare da zahtjev za pozitivnom diskriminacijom (ukratko - da pripadnici manjina imaju pravo na dva glasa na izborima) nije uvjet za glas Kluba nacionalnih manjina.U četvrtak je, međutim, samo slegnuo ramenima. “Da, uvjetujemo glas prihvaćanjem pozitivne diskriminacije”, odgovorio je na pitanje o promjeni stava. “Ali, to radimo za dobro cijele Hrvatske”, dodao je najizlizaniju moguću političku frazu.
No, svi ti zahtjevi u pet do dvanaest, i oni manjina, i DC-a i HSP-a, još nisu izazivali sablazan. Tek, negdje oko 17 sati u srijedu, pukla je priča o obvezujućem mandatu.
Da se prihvatio amandan tog sadržaja, zastupnici koji bi izišli iz stranke bili bi dužni mandat vratiti stranci. Radilo se, dakle, o pojasu za spasavanje koji je šestorka naumila baciti HDZ-u, čiji se redovi stalno osipaju. Usvajanjem obvezujućeg mandata HDZ bi sigurno do idućih izbora ostao izuzetno respektabilan politički faktor, a šaroliko društvo koje je jedino pokojni Tuđman znao držati na okupu, dobilo bi, i to od svojih direktnih političkih protivnika, priliku da se konsolidira i na idućim izborima opet bude bitan čimbenik.
Konsternacija
Šestorka je, čulo se, u srijedu prihvatila obvezujući amandman u zamjenu za glasove HDZ-a. “Nema više rastave braka”, naoko nezainteresirano je objašnjavao Zlatko Kramarić (LS) u saborskom kafiću. IDS-ovci su pucali od bijesa, Zdravka Tomca (SDP) je trebalo smirivati, a Vilim Herman (HSLS) je bio konsterniran. “Što će reći vani na
ovo”, pitao se Herman, nadajući se ipak da će noć koja slijedi donijeti promjenu odluke.Slične su bile i reakcije na drugoj strani. Mate Granić (DC) se do kasnih sati veselo vrzmao po parlamentu, ali je vjerojatno, čuvši za pripremu trgovine s HDZ-om, zatražio čašu vode i šećer. Đapić (HSP) je bio pravaški čvrst. On i Anto Kovačević (HKDU) su imali u džepu karte za Mostar, za predizborni skup na dan glasanja o ustavnim promjenama, no bili su spremni ostati i podržati Ustav. Kad je stigla priča o obv
ezujućem mandatu, Đapić je zatražio da se ona raščisti do pola osam, ili on i Kovačević, to jest njihova dva glasa, definitivno putuju za BiH. Odgovor nije dobio, pa je u četvrtak umjesto u Saboru, bio u Mostaru.Priča o obvezujućem mandatu izazvala je i novi sukob u HDZ-u. Ivić Pašalić i grupa zastupnika uz njega (više od deset, kako smo doznali), je bjesnila na mogućnost trgovine sa šestorkom...
I tako, u četvrtak se čitav dan iščekivalo što će reći Središnji odbor HDZ-a. U međuvremenu, Kajin je frktao preko čaše sa sokom od višnje. “Ovo je kupleraj”, ponavljao je IDS-ov zastupnik, koji, na prvi pogled djeluje pomalo miran i nezainteresiran, međutim, kad počne govoriti, riječi režu poput sablji. “Imali smo većinu, imali smo 101 glas, ali se išlo na
trgovinu s HDZ-om. A znate zašto? Zato jer se ova vlast boji povući potez koji je povezan i s najmanjim rizikom!”, kazivao je Kajin.Koji taktičari!
Uskoro se pojavio i Kramarić, ljut kao ris zbog raspleta događaja. Osječki gradonačelnik je na rubu vikanja davao izjavu za medije, u kojoj je kazivao kako priča o obvezujućem amandmanu pokazuje svu jad i bijedu ove vlasti.
No, zanimljivo, nitko od ljutitih predstavnika slabijih stranaka šestorke nije imao petlje i kazao - ne računajte na nas, odnosno, uvjetovao svoj glas neprihvaćanjem inkriminirane odredbe. Ipak, vlast je vlast...
Naposljetku je HDZ odbio čitav aranžman, a u zraku je ostalo visjeti odakle je uopće krenula ponuda o obvezujućem mandatu. Priča iz redova najjače stranke, noć poslije, kazivala je kako je čitava gužva oko vraćanja mandata bila usmjerena na discipliniranje HSP-a, DC-a i manjina, sa željom da se pokaže kako se i bez njih može donijeti Ustav.
Baš su super taktičari, mogao bi im pozavidjeti i Canjuga iz vremena kad je stvarao skupštinsku većinu u Zagrebu...
Samo, što bi bilo da je Središnji odbor HDZ-a odlučio drugačije?
I, još važnije, tko će, nakon svega, oprati ruke vladajućoj koalicji?
No, barem su izjave krajnje predvidive – “Sve smo to napravili za dobrobit cijele Hrvatske”. Blago narodu koji ima takvu vlast.
Jasmin Klarić