Na stadionu pod Bijelim brijegom u Mostaru na završnom “svehrvatskom” predizbornom skupu osnivača nedavno promoviranog Hrvatskog narodnog sabora u Novom Travniku, a nazvanog “Hrvatski odgovor”, u četvrtak dakle, pred oko 10.000 Ijudi, predsjednik HDZ-a BiH Ante Jelavić je opravdao riječi Visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Wolfganga Petritscha koji ga je to jutro na susretu sa stranim novinarima u Sarajevu usporedio s glasovitim razbijačem BiH, ratnim zločincem Radovanom Karadžićem.

Jelavić je rekao, kako je izvijestio “Dnevni Avaz”, da je Federacija BiH “tamnica hrvatskog naroda” i da je referendum (sazvan jučer paralelno s općim izborima) “ispravka greške koju su Hrvati počinili 1992. godine kada su izišli na referendum o nezavisnosti i cjelovitosti BiH”! Petritsch nam je, čini se, s pravom rekao da je Jelavić ekstremni desničar, čovjek koji ne predstavlja budućnost za Hrvate u BiH, jer predstavlja izolacionističku, šovinističku i neozbiljnu politiku - pravu “tragediju” za Hrvate. Dan ranije, Jelavić je bio izjavio da će pozvati Hrvate na građansku neposlušnost ukoliko se Visoki predstavnik odluči kazniti HDZ zbog održavanja referenduma. Petritsch je to komentirao prethodno citiranim riječima, a dodao je da ne kani iskoristiti silu u sprečavanju referenduma, iako je jučerašnje narodno izjašnjavanje o Deklaraciji o pravima i položaju hrvatskog naroda u BiH nazvao tek činom pridobivanja pažnje zbog sve lošijeg ugleda te stranke među Hrvatima koji su, kako su pokazala sva četiri istraživanja američkog Nacionalnog demokratskog instituta (posljednji je objavljen šest dana prije subotnjih izbora), sve više podrške davali SDP-u.

Ali Jelavić je samo okrunio skup na kojem se nacionalistički divljalo kao u dobra stara Bobanova, Kordićeva i Tuđmanova vremena. Osim Jelavićevih izljeva nacieuforije u kojima je takođder optužio Petritscha kako “silom i uz pomoć hrvatskih izdajica želi na vlast dovesti bosanske komuniste Zlatka Lagumdžije”, bilo je tu ludila napretek. Tako je predsjednik Hrvatskih demokršćana Petar Milić, kaže isti izvor, javno objavio smrt Federacije BiH. Milić je svoj govor završio optužbama na račun “hrvatskih izroda”, u koje je svrstao Ivu Komšića, Krešimira Zubaka i neke poznate bosanske franjevce poput fra Marka Oršolića.

Poput HDZ-a BiH, i ostale su nacionalističke stranačke kampanje simbolizirale snijeg, smatra ugledni komentator “Oslobođenja” Gojko Berić, iz one stare poslovice u kojoj svaka zvjerka ostavlja svoj trag. Naime, po čemu je Tuđmanov pokret u BiH danas bitno drugačiji od (Karadžićeve) Srpske demokratske stranke (SDS) osim što još uvijek raspolaže s više njemačkih maraka? Zapravo, Jelavić nam pomaže da konačno bude jasno kako nismo bili u krivu kada smo godinama tvrdili da HDZ nije ništa manji protivnik vlastitoj državi nego što je to bio i jest SDS.

Predizborna kampanja u BiH, najprljavija dosad, kažu, puna šovinističkog naboja, laži i diskreditacija, svakim je danom sve jasnije pokazivala da su podjele od početka bile jedini stvarni cilj HDZ-a, SDS-a i SDA. U jednom od tekstova koje ispisuju profesionalni branitelji lika i djela Alije Izetbegovića, upozorava Berić, moglo se ovih dana pročitati kako multietničnost ugrožava nacionalni i duhovni identitet Bošnjaka, pa prema istoj logici i isti identitet Srba i Hrvata. A istovremeno su ankete pokazivale kako se sve više ljudi okretalo prema socijalnim temama ostavljajući nacionalne na posIjednjem mjestu.

Situacija je bivala sve zrelija za, nakon nestanka političkih strašila iz Beograda i Zagreba, konačnu demontažu najcrnje varijante suvremenog hrvatskog fašizma, one koja je Jelavićevom logikom bila spremna još jednom opravdati najgroznije zločine iz nedavne prošlosti potrebom pariteta i ravnopravnosti. Opterećeni užasavajućom korupcijom u administraciji i bezizlaznom situacijom gospodarstva, građani su na izbore u velikom broju izlazili i potvrdili da je nacionalnim strankama odzvonilo, mada ova tvrdnja u Republici Srpskoj može biti prihvatljiva samo onima koji shvaćaju nijanse između tamošnjih nacionalista, odnosno tegobni izbor između ratnih zločinaca i korumpiranih demokrata.

Ipak ta demontaža nije bila pametno popraćena iz Zagreba. Lideri SDP-a su nam u petak rezignirano priznavali koliko su bili šokirani odlukom šestorke da potpiše famoznu Deklaraciju o dignitetu Domovinskog rata u kojoj je Sabor kao istinu proglasio laž da se Hrvatska vojska nije ponašala agresorski u BiH, i inicijativom Dražena Budiše da na skup u Novi Travnik pošalje Đurdu Adlešić. Ali sve u svemu, odgovornost da svojom lošom politikom šestorka omogućava Jugoslaviji da postane trenutačni balkanski Zapad nije mogla pasti na bosanskohercegovačke socijaldemokrate koliko na samog Ivicu Račana i njegove partnere.

U trenutku kada su hrvatski građani postajali sve svjesniji da će Međunarodni sud za ratne zločine konačno pokupiti neke hrvatske generale i političare, Zlatko Lagumdžija je kategorički obećavao da mu ruka neće oklijevati niti jednu sekundu u potpisivanju odluke o hitnom izručenju bilo kojeg građanina BiH Haagu. Iako izbori pokazuju da će nacionalizam još jedno vrijeme činiti političku prevagu u BiH, čini se da se san o multietničkom susjedu koji će Europi pokazati što bi ona u stvari trebala postati, polako ostvaruje. Naime, ne bi trebalo proći predugo vremena da se stvori takvo javno mnijenje u kojem će ovdje i tamo biti jasno da se narod ne može ponositi djelom predsjednika koji bi da je još živ, zasigurno bio predmet haaške optužnice.