Kakvu god glavobolju imao Neven Mimica i njegov tim za pregovore s EU o potpisivanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, s obzirom na to da se radi o stotine tisuća stranica teksta koji se treba usuglasiti, ulog je velik, kao i šanse za Hrvatsku ne samo da uđe u novu fazu - "proširenje proširenja EU" - kako bi rekao ministar Picula, nego i da pretekne neke države koje su i službeno, a ne samo potencijalno kardidati za EU. Zadnje izvješće Europske komisije o tome koliko su kandidati ispunili uvjete, iako je uočen velik napredak, govori da mnoge države još zaostaju u tom procesu. Neke bi prepreke, koje one još nisu premostile, Hrvatska mogla mnogo brže riješiti kada jednoga dana, kako nam obećavaju, i službeno postane kandidat za punopravno članstvo u EU. Europska komisija vjeruje da čak i najnaprednije države, one iz prvog kruga kandidata, kao što su Češka i Mađarska, moraju još mnogo toga napraviti u suzbijanju korupcije i reformi zakonodavstva, te se boriti protiv diskriminacije Roma. Stručnjak briselskoga Centra za europske studije, John Palmer, upozorava da mnogim kandidatima nedostaje administrativni kapacitet za implementaciju zakonodavstva EU, iako su to uglavnom uspješno teoretski ugradili u svoje zakone. Ono što je sasvim izvjesno jest da će se proces proširenja usporiti. Razlozi za to su i među kandidatima, ali i u Bruxellesu. EU će, čak i uz eventualno usvajanje institucionalnih reformi na predstojećoj međuvladinoj konferenciji na vrhu u Nici 7. i 8. prosinca, imati kompliciran mehanizam kojim će usporiti proširenje. Naime, najnaprednije države iz prvoga kruga kandidata, u kojemu su Poljska, Slovenija, Češka, Mađarska, Cipar i Estonija, računaju da će pregovore dovršiti već 2002. godine. Nakon toga bi potpisale ugovor o članstvu, no time ne bi i službeno postale članice Europske unije. Trebalo bi zatim najmanje 18 mjeseci da s novom članicom svaka od 15 postojećih članica ratificira taj ugovor. Države iz prve skupine počele su pregovore o punopravnom članstvu u ožujku 1998., a države iz drugog vlaka, Malta, Bugarska Slovačka, Rumunjska, Latvija i Litva, ove godine. Najveći test za EU nedvojbeno je ulazak Poljske. Ona je među prvim kandidatima, ali je od najvećeg značenja veličina te države. Ona bi, s brojem stanovnika otprilike kao i Španjolska, bila u krugu država EU s većim pravima prilikom odlučivanja. Dužnosnici u Europskoj komisiji nadaju se da će Poljska postati članica već 2004 godine. Bez obzira na velike probleme s reformom poljoprivrede u Poljskoj, kao i nedopustivom razinom organiziranog kriminala, Komisija je toj državi u zadnjem izvješću kompletiranom prije tri dana u Bruxellesu dala prolaznu ocjenu.

Poljsku moramo ubaciti u prvi vlak jer kada on prođe, ne znamo kada će stići drugi - rekao je jedan poljski diplomat u Bruxellesu. Druge države, kao manje, imaju i manje problema od Poljske, ali nisu u mnogo boljem položaju. Ono što je počelo pomalo iritirati diplomate u istočnim zemljama, ali i izazivati sumnje, jest strogo inzistiranje na većim pravima za romsku manjinu, što se spominje u izešćima za gotovo sve kandidate, od Češke i Mađarske do Bugarske i Rumunjske. Neki istočni diplomati već izražavaju sumnju da EU to počinje koristiti kao ucjenu, a da će zbog trećih razloga usporavati proces. Pomalo pod utjecajem predrasuda o Romima, kao narodu koji se voliti seljakati iz jednog mjesta u drugo, neki analitičari smatraju da će se oni iz istočnih država, kada postanu članice EU, neminovno seliti na bogatiji Zapad. Zbog toga Europska komisija iz raznih svojih programa financira emancipaciju Roma u istočnim državama i želi prije proširenja poboljšati njihov položaj u tim državama kako ne bi svi krenuli u seobe prema Zapadu čim se ukinu vize. Proces proširenja EU postaje sve kompleksniji jer se uz dvije grupe država kandidata sada nameću i potencijalni kandidati iz jugoistočne Europe, od kojih neki, bez sumnje, moga prestići sadašnje kandidate. Stračnjaci među njima zasada prepoznaju samo Republiku Hrvatsku.

Stručnjak iz Centra za studij europske politike Wemerson smatra da će se Hrvatska vjerojatno progurati u red postojećih kandidata, ispred država kao što su Bugarska i Rumunjska. Zadnje izvješće Europske komisije, sastavljeno na više od 60 stranica, o državama "zapadnog Balkana", gdje je stavljena i Hrvatska, govori samo na pola stranice. Ponavlja se da se i tim državama pruža europska perspektiva i da se one smatraju potencijalnim kandidatima za ulazak u EU. Šanse za Hrvatsku postoje, no ona se doista mora nametnuti. Ako se to doista postigne, onda se Hrvatska i poslije može brže voziti, kako bi kazao predsjednik Mesić, po "autocesti prema Europi". Treba se, međutim, nadati da će i EU sa svoje strane, kako obećava, svaku državu iz regije mjeriti individualno, a ne ih vezivati za neki novi treći paket. Poznati francuski profesor međunarodnih odnosa, Jacques Rupnik, također upozorava na neophodnost individualnog pristupa. EU treba davati regionalnu perspektivu, ali individualno ocjenjivati domaću zadaću svake države, tvrdi Rupnik. Po njegovim riječima, Zagrebački summit dobra je prilika za to. Ako EU slučajno odustane od individualnog ocjenjivanja država "zapadnog Balkana", onda se javlja opasnost da Zagrebački summit ironično postane "dobrodošlica Srbiji u Europi i dobrodošlica Hrvatskoj na Balkanu", upozorava Rupnik.