Republika Hrvatska bi mogla relativno brzo napredovati u procesu približavanja Europskoj uniji, a njezinim punopravnim članom postati između 2008. i 2012. godine ! - tvrde upućeni analitičari u Bruxellesu.

Trenutačno je, međutim, sva pažnja usmjerena na održavanje zagrebačkog summita, 24. studenoga, koji svi, bez izuzetka, drže ključnim političkim događajem, i to ne samo za Hrvatsku, već za cijelu regiju i samu Uniju. Ministar Picula je za posjeta europskog dvojca Vedrine-Solana izjavio kako su pripreme već dosad dosegnule visoku razinu. No, što je do sada sve dogovoreno i koja još pitanja vise u zraku?

Sigurno je da Hrvatska na dan summita započinje individualne pregovore s EU-om o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. U isto vrijeme na summitu Makedonija će zaključiti iste pregovore. Hrvatska očekuje da će pregovore završiti prije ljeta iduće godine, pa će nakon procesa ratifikacije možda krajem iduće godine moći i službeno aplicirati za punopravno članstvo. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju zapravo je dobra priprema na novi krug puno dužih i težih pregovora, koje će uskoro završiti zemlje tzv. prvog kruga.

Iako organizatori summita tvrde kako je gotovo sve dogovoreno, nacrt završnog dokumenta još uvijek ne postoji, Bruxelles ga još uvijek nije sastavio, a ovih dana traju intenzivne konzulatcije oko tog teksta. Miloševićev pad zapravo je sve zakomplicirao, jer je prvotna namjera bila pokazati SRJ kako ostali napreduju kada provode europske kriterije.

Ključno je pitanje službenog Bruxellesa kako od zagrebačkog summita učiniti veliki i konkretan uspjeh, a izbjeći zamku produciranja još jednog papira s malim efektom na stvarnost. Iako je francuski ministar vanjskih poslova Hubert Vedrine ustvrdio kako je baš zagrebački summit od najveće političke važnosti za Uniju, ostali poluglasno negoduju kako Francuzi ne pokazuju dovoljnu inicijativu, da im je samo važna forma zajedničke fotografije, te da su sve ideje dosad došle uglavnom od ostalih.

Zajednička diplomatska aktivnost Hrvatske, BiH i Makedonije urodila je plodom pa će se u završnoj deklaraciji naći nekoliko važnih elemenata. Prvo je pitanje sukcesije, jedini element koji može na dolazak privući Sloveniju. U deklaraciji će se naći okvirni regionalni dio, u kojem će EU, na temelju summita u Feiri, istaknuti da su sve zemlje u regiji( izbjeći će se još važeći termin zapadnog Balkana) potencijalni kandidati za ulazak u EU. Unija će nadalje obvezati sve na regionalnu suradnju, kroz potrebu uspostave sporazuma o slobodnoj trgovini.

Ovaj dio često je bio sporan za domaću politiku. Strategija EU-a u regiji vodi se na dvije razine. Druga je pojedinačni ugovorni i trgovinski odnosi svake zemlje s EU-om, za što je potrebno ispunjenje općih( Kopenhagen), uz obvezu poštovanja svih međunarodno preuzetih obveza, i specifičnih uvjeta za svaku zemlju. Zasada su to u regiji jedino Hrvatska i Makedonija.

Još nije sigurno hoće li "proći" odredba o međusobnom priznanju granica i suvereniteta, što je izuzetno važno za Makedoniju i BiH, u odnosima sa SRJ. Osim toga, na pomolu je rješenje pitanja Crne Gore. Crna Gora će u Zagreb doći u sklopu SRJ izaslanstva, a kao kompromis, na koji je navodno Crna Gora pristala, Đukanović će održati poseban govor. EU naglašava da poštuje ustav SRJ i legalitet, jer Crna Gora nije neovisna država. Zbog toga Kosovo će na summitu predstavljati Bernard Kouchner. Javier Solana je i zbog toga u svojoj turneji izbjegao posjet Kosovu. Nacrt teksta mora se završiti do 20. studenoga, kada će ga odobriti Ministarsko vijeće EU-a.

Porasli optimizima glede hrvatskog brzog približavanja EU-u može se temeljiti i zbog analize Europske komisije o podobnosti kandidata za punopravno članstvo, pa je ustvrđeno da su najveći problemi zemalja korupcija i sporost u provedbi potrebnih reformi. Od zemalja prvih kandidatkinja već se zna da je stanje poprilično različito između primjerice Slovenije, Mađarske, Cipra, Malte, Estonije, Slovačke i Češke, pa je francusko predsjednišvo i za njih istaknulo važnost individualizacije pristupa.

Rumunjska i Bugarska su u dubokom zaostatku. Sve strategije EU-a na kraju se nikada ne ostvare do kraja, a Hrvatska ako se prijavi za punopravno članstvo sljedeće godine, tu koncepciju će dobrano zasmetati. Puno će toga ovisiti i o sposobnosti same Unije da završi unutarnje reforme.

Zagrebački summit, prvi skup šefova država i vlada EU-a izvan njezinih granica, bit će vrlo "sebična" prilika za Hrvatsku, a nakon njega ipak će najviše toga ovisiti o hrvatskoj sposobnosti prihvaćanja i provedbe reformi. Neumitno dodatnim nijansiranjem stanja zemalja u regiji, regionalni pristup, oko čega se u Hrvatskoj prolilo toliko žuči, bit će sve manje važan.