Glavna tužiteljica Haaškoga suda Carla del Ponte puna je optimizma i vjeruje da će Haaški tribunal u dogledno vrijeme suditi Slobodanu Miloševiću. To znači da bi srbijanski diktator trebao stići u Haag, postati stanovnikom jedne zatvorske ćelije i svakodnevno se nalaziti licem u lice s članovima sudskog vijeća. Ugledna švicarska pravnica koja je svjetsku slavu stekla vodeći nekoliko spektakularnih procesa protiv talijanske mafije koja je svoje pipke pružila sve do Švicarske, temelji svoj optimizam na činjenici da se u Beogradu otvara Ured za suradnju s Haaškim sudom. I stoga del Ponte zaključuje kako su nove vlasti u SR Jugoslaviji spremne na ispunjenje onih obveza što ih je sâm Slobodan Milošević preuzeo potpisujući Daytonski sporazum. Nažalost, optimizam haaške tužiteljice preuranjen je i lišen svake realne osnove. Vojislav Koštunica i ostalo beogradsko društvo koje je došlo na vlast posljednjim izborima, i dalje odbijaju i samu pomisao da bi netko od Srba, optužen za ratne zločine na području bivše Jugoslavije, mogao stati pred bilo koji osim pred jugoslavenski sud. Pozivaju se pri tome na ustavna ograničenja koja navodno onemogućuju izručenje jugoslavenskih državljana drugim zemljama. Pri tome Koštunica i njegovi pravni stručnjaci zaboravljaju da Haaški tribunal nije »druga zemlja«, nego sudsko tijelo koje su osnovali Ujedinjeni narodi čiji je odnedavno punopravni član i SR Jugoslavija. Izručenje osumnjičenih za ratne zločine sudu u Haagu, dakle, obveza je Jugoslavije kao članice Ujedinjenih naroda. Oduševljena činjenicom da se u Beogradu otvara Ured za suradnju s Haškom sudom i vjerujući da će Slobodan Milošević uskoro završiti u Haagu, Carla del Ponte zaboravlja na neke druge, također važne činjenice. Prije svega na to, da u Beogradu ili negdje u Srbiji i dalje mirno žive i rade trojica bivših oficira jugoarmije, optuženih u Haagu za zločine u Vukovaru i okolici. Radić, Mrkšić i Šljivančanin mirno šeću Srbijom, pomalo zaboravljeni i od Haaga i od srbijanske javnosti. Carla del Ponte zaboravlja i na činjenicu da i sadašnji režim u Beogradu pruža gostoprimstvo i sigurnost Ratku Mladiću, jednom od najvećih zločinaca na prostorima bivše Jugoslavije, čovjeku izravno odgovornom za smrt nekoliko desetaka tisuća ljudi.

U Srbiji se skrivaju i brojni drugi zločinci, oni koji su počinili stravična zlodjela u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Njihova imena su poznata, njihova prebivališta nisu državna tajna, ali Carla del Ponte prije svega želi u Haag dovesti Miloševića. Ima u tom nastojanju i nekakve logike i pravde, jer Slobodan je Milošević prvi i najveći ratni zločinac, čovjek čija je politika potaknula koloplet zla i nasilja na ovim prostorima. On, međutim, nije jedini i u nastojanju da se njega odvede u Haag, ne smije se zaboraviti na brojne druge zlikovce. A što je najvažnije, sva očekivanja mogla bi pasti u vodu pred odbijanjem Koštunice i njegove Vlade da izruče zločince - Miloševića ili bilo koga drugoga. Stoga se optimizam Carle del Ponte zasniva više na dobrim željama nego na realnim izgledima. (Aleksandar Milošević)