“KLEINE ZEITUNG”

“Bosanski predsjednik Alija Izetbegović nedavno je uručio svoju ostavku. Iako je kao razlog navedeno njegovo 'narušeno zdravlje', dobro se zna da je međunarodna zajednica željela svim sredstvima ukloniti s 'političke pozornice' Izetbegovića, jednako kao svojedobno hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana.

Izetbegovićevim je odlaskom sada dovršen odlazak 'trojice slavnih' Balkana, koji su godinama međusobno ratovali. Prije godinu je dana umro Tuđman. Nedavno je srpski Slobodan Milošević smijenjen demokratskim izborima. Knjiga koja je ovih dana na popisu najprodavanijih knjiga postavlja pitanje 'Predsjedniče, što je ostalo?'. Od Tuđmana i njegovih simbola i političkih sadržaja u Hrvatskoj sa socijaldemokratskom vladom malo je toga ostalo. Tuđman nije osobito poštovao ljudska prava. U njegovoj eri vodio se i jednogodišnji hrvatsko-muslimanski rat, koji je zemlju odveo u međunarodnu izolaciju.

No 1995. godine, kad su trećina Hrvatske i 75 posto Bosne bili pod srpskom okupacijom i kad se humanitarna katastrofa činila neizbježnom, Tuđman je u dogovoru s Amerikancima izveo uspješan vojni udar na Miloševićeve postrojbe, koji je ponovno uspostavio ravnotežu snaga na Balkanu i Hrvatskoj osigurao državni temelj. Tek poslije njegove smrti Hrvatska je postala demokratskom državom zapadnih obilježja.

Bosna i Hercegovina, koja se od Daytonskoga sporazuma u studenom 1995. sastoji od loše surađujućih djelomičnih republika 'Republike Srpske' i 'Muslimansko-hrvatske federacije', opet je na početku. Austrijanac Wolfgang Petritsch mogao bi još dulje vrijeme ostati stvarnim predsjednikom zavađene republike”, piše Aleksandar Oršić