Novac ili život, odnosno proračun kakav je predložen, ili ostavka Vlade! Nikad se dosad nije dogodilo da proračun u svojem hodu kroz Sabor ne »oteža« za nekoliko stotina milijuna kuna. Promatrajući s te strane, Vladina je poruka vrlo jasna, potrebna, ali istodobno i vrlo riskantna. Zašto je uopće u javnost krenula informacija o dosljednosti i ozbiljnosti Vlade u namjeri da obrani proračun u predloženim okvirima od 50,85 milijardi kuna? Prvo, u Vladi su i zbog vlastitog iskustva svjesni da su želje i potrebe osjetno veće od postavljene granice. Pa i same želje ministara bile su za 20 milijardi veće od onoga što je moguće financirati. Jasno je, stoga, da će zastupnici, koji ipak nisu u tako bliskom kontaktu s izvršenjem proračuna, biti još izloženiji brojnim, čak i opravdanim pritiscima da se u proračun ugradi još samo to ili još samo ono. Je li vlast toliko slatka da bi se unaprijed pristajalo na nešto što je nemoguće ostvariti? U Vladi tvrde - »ne«, te da je zato moguća i ostavka kao posljedica probijanja proračuna. Stojimo iza programa, ali sve moramo sagledati u realnim okvirima i s realnim izvorima financiranja, poručuju iz Banskih dvora, potičući raspravu o proračunu, otvarajući mogućnost za daljnje preraspodjele, ali čvrsto braneći granicu.

U ovom se slučaju - s takvim proračunom i takvim stavovima - država postavlja poput bilo kojeg subjekta u gospodarstvu: toliko imam i toliko mogu potrošiti, usmjeravajući pažnju svih, od zastupnika do građana, na dugoročne efekte. Iako, dakako, kao i svaka vlada, a posebno koalicijska, i naša Vlada mora dobro osluškivati i paziti na političke konotacije svojih odluka (pa i ovakvih stavova oko proračuna), sada je i u javnosti vidljiv zaokret prema gospodarskim temama. Poruka je jasna: »Nije da smo neosjetljivi na dnevno-politička događanja, ali naš je pogled usmjeren i dalje od vlastitih stopa, a gledati u budućnost moguće je samo kroz jasnu gospodarsko-razvojnu prizmu. Pogledajte kroz nju i vi«.

Razgovarati snagom argumenata, ali u oba smjera, što znači nuditi ali i prihvaćati tuđe argumente, ono je što se traži od saborskih zastupnika. Spominjanje ostavke, međutim, upućuje na to da Banski dvori procjenjuju vrlo nikom spremnost sveukupne javnosti - a time i zastupnika - na rasprave o gospodarskim temama. Očito se vjeruje kako je, osim bombastičnih i senzacionalističkih najava, trenutno vrlo malo stvari koje bi javnost mogle potaknuti na drukčije razmišljanje. A spominjanje ostavke, upravo je to - senzacija, ali u području o kojem Vlada želi potaknuti raspravu i dugoročno zadržati u žarištu pozornosti.

Koliko je uspješna takva politika, pokazat će se vrlo brzo u Saboru. Iako postoje oni koji bi mogli pokušati iskoristiti ovakve najave, vjerujemo da bi uskoro svi mi mogli dobiti prvi proračun koji, nakon što prođe preko Markova trga, od Vlade do Sabora, neće otežati. Prođe li tako, stvara se dobra podloga da se i ubuduće o važnim temama (a slijede nam mnoge) raspravlja na način koji će u konačnici koristiti više državi i njenim građanima, a manje međusobnim, sitnim političkim razračunavanjima.