Graham T. Blewitt (53), zamjenik glavne tužiteljice Haškog suda, govori o smetnjama u suradnji s hrvatskom Vladom što su iskrsle pošto je zamjenik premijera dr. Goran Granić ustvrdio da videosnimke ahmićkog pokolja koje Tužiteljstvo traži ne postoje, te najavljuje nove optužnice protiv Hrvata

Graham Thomas Blewitt osoba je s najdužim stažem u haškom Tužilaštvu. Od osnutka Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji i Ruandi zamjenik je tužitelja. U Tužilaštvu ga smatraju najupućenijom osobom, s velikim utjecajem, iako ne tako vidljivim. Onizak, pomalo zdepast, vrlo smirena glasa, u razgovoru djeluje dobroćudno i konzervativno. Radi u razmjerno malenu officeu, odmah do ureda glavne tužiteljice, koji je nešto bučniji i frekventniji. lako je bilo glasina o polemikama u Tužilaštvu, tihi Australac Blewitt i temperamentna švicarska Talijanka Carla del Ponte skladno surađuju. No, zato je glasnogovornik Ureda Paul Risley nedavno morao napustiti svoju dužnost, tvrdi se, zbog cinična odnosa prema Sudu i novinarima. Danas je u timu za public relations američkog predsjedničkog kandidata Ala Gorea.

Graham T. Blewitt rođen je 1947. u australskom New South Walesu. Diplomirao je pravo 1964. na De La Salle Collegeu u Kingsgroveu kod Sydneya. Od 1980. radio je kao odvjetnik na Glavnom sudu New South Walesa. U siječnju 2000., australska Vlada dodjeljuje mu orden časti za doprinos istrazi o ratnim zločinima. Do prelaska na Haški sud djelovao je kao direktor Nazi War Crimes-jedinice, pri uredu javnog tužitelja u australskoj Vladi.

· Prošlog je tjedna Globus objavio vaše pismo zamjeniku hrvatskog premijera dr. Goranu Graniću, u kojem mu predlažete da aktivnosti Vladina Ureda za odnose s Haškim sudom koordinira s dva visoko rangirana hrvatska obavještajca: Damirom Lončarićem i Tomislavom Karamarkom. Zašto ste to zatražili? Ne čini li vam se da time diskreditirate odnos Haškog suda i Vlade?

- Ja sam samo zamolio visoke hrvatske dužnosnike da koordiniraju svoje djelatnosti i kontakte s našim Uredom. Ne primjećujem da se time išta dovodi u pitanje, ponajmanje odnosi Haškog suda i hrvatske Vlade. No, istodobno, zaprepašten sam činjenicom da je netko takvo pismo, posve službene naravi, jednoga dužnosnika drugomu, dao medijima. Ja ne znam kako ste došli do tog pisma, ali sam zgranut tom činjenicom! Želim da to bude vrlo jasno! Drugo, mi smo zadavoljni mnogim načinima suradnje između hrvatske Vlade i Suda, ali, isto tako, nije tajna da još ima određenih područja na kojima suradnja ide lošije.

- U prvom redu riječ je o dokumentaciji u vezi sa slučajem Kordić. Postoji niz dokumenata koji nam nisu dostavljeni. Mi smo zatražili od hrvatske Vlade da nam ih dostavi, i dalje to tražimo. Naime, rok za Kordićevo suđenje istječe, kao i rok u kojem Tužilaštvo mora kompletirati dokaze. Vlada nam je čvrsto obećala da ćemo dokumente koje smo zatražili i dobiti, ali ih nismo dobili. Mi i dalje pišemo pisma tražeći iste stvari. Ne želim ulaziti u detalje, ali u našem Uredu sve više prevladava uvjerenje da procedura u hrvatskoj Vladi predugo traje. Nije nam jasno zašto.

- Zašto je to učinio javno? Zašto mi, jednostavno, nije uzvratio pismom u kojem me informira da takav videozapis ne postoji? Ne vidim svrhe u tome da se odnosi s Tužilaštvom tako zlorabe u javnosti. Ako je gospodin Granić smatrao potrebitim odgovoriti našem Uredu, onda to nije trebao reći medijima nego nama. Moram priznati da je to za mene čudna situacija, osjećam se u čudnoj ulozi.

- To su gluposti.

- Da. O tome od koga će Tužilaštvo dobivati informacije sigurno ne odlučuje hrvatska Vlada. Osim toga, govorimo o Uredu predsjednika države, a ne o ne znam kome. Za nas je prihvatljivo da imamo što više ozbiljnih izvora o pojedinim događajima. Naravno da prioritet dajemo odnosima s hrvatskom Vladom, ali nemojte očekivati od nas da zbog toga zanemarimo ili ignoriramo odnose s drugim relevantnim izvorima. Procjenu njihove relevantnosti prepustite nama.

- To je glupa optužba. Potpuno neosnovana. Ja jesam sudjelovao u istrazi koja se bavila nacističkim zločincima u Australiji, otprilike s njih četrdeset, među kojima je, možda, bio i pokoji Hrvat. Nažalost, ti ljudi i dalje slobodno žive jer su dokazi protiv njih nestali u prošlosti. To mi je dodatni motiv za rad u haškom Tužilaštvu: progoniti i kazniti ratne zločince za njihova zlodjela. Veliki je civilizacijski propust ako im dopustite da umaknu kazni. Prikupljajući podatke o pripadnicima nacističkog pokreta u Australiji, zaključili smo da u nekim njima bliskim krugovima i dalje žive osjećaji koji su doveli do drugog svjetskog rata i holokausta. To je problematično. Prema tome, uopće nisam politički motiviran. Od svega toga nemam nekog posebnog političkog interesa ili koristi. To su klevete, i na njih ne mislim odgovarati. No, iskustva koja nosim iz Australije sigurno su mi dragocjena u Haagu. Jer, istrage o nacističkim zločinima pokazale su da zločinci na slobodi, bez obzira na to kojem narodu pripadali, i dalje šire ideju zločina. Što se tiče mog odnosa s Hrvatima, on je normalan, a u Australiji i prijateljski i dobrosusjedski. Naime, u Sydneyu, odakle dolazim, imam nekoliko dobrih prijatelja Hrvata.

- Vjerujemo da jesmo. Jesmo.

- Vjerujemo da postoji. No, ako i ne postoji, onda je na hrvatskoj Vladi da nas informira da takve dokumenata nema. Ako smo pogriješili, u redu, pogriješili smo, ali ako ti dokumenti postoje - pošaljite nam ih. Budući da nam nitko iz hrvatske Vlade službeno nije odgovorio da ti dokumetacije ne postoje, na nama je da mislimo kako ipak postoje. Izbor mi se čini vrlo jednostavan. Ako izvještaj o Ahmićima postoji, i Vlada nam je obećala da će ga poslati, onda ga treba poslati, a ako ne postoji, onda neka nam kaže da toga nema.

- Ne bih odgovorio na to pitanje. Čini mi se, ako se slažete, da smo dovoljno govorili o toj temi.

- Da, rekao sam to, i ne želim ponavljati. U vašoj se javnosti izjave ili informacije iz Suda često prihvaćaju iskrivljeno. Katkad se namjerno politiziraju, što izaziva nepotrebne tenzije izmađu Suda i Vlade. Ono što sam rekao o predsjedniku Tuđmanu i optužnici protiv njega odmah je shvaćeno izvan konteksta; počelo se govoriti da ćemo suditi svima u Hrvatskoj, svim dužnosnicima bivše Vlade i nekim dužnosnicima nove Vlade... To je prilično histerično i ne bih želio podgrijavati tu histeriju. Mi nismo politički sud, mi ne procesuiramo političare zato što su političari jedne stranke ili jedne države. Sudimo zločinima i ljudima koji su s tim zločinima povezani. Bojim se da bi sve moje izjave o predsjedniku Tuđmanu bile novi doprinos kontroverziji koja se širi ovih dana u Hrvatskoj. Mislim da je to neproduktivno za sve.

- Da, čuo sam da je potaknuo inicijativu za oslobađanje generala Blaškića.

- Mislim da Martin Bell, ni kao britanski parlamentarac ni kao javni radnik, nije u poziciji da odlučuje ili predlaže što Haški sud bi, a što ne bi trebao učiniti. Mislim da se nepotrebno miješa u rad Suda i u njegovu redovnu proceduru. Iznenađen sam, jer sam mislio da on to zna bolje. Bell je, naime, bio svjedok obrane u slučaju Blaškić, pa mu je poznato kako Sud u Haagui djeluje. On je osoba visokog profila, ali ne znam što će mu takvi komentari. Čudno mi je i nesvakidašnje da se jedan član britanskog Parlamenta tako miješa u rad Međunarodnog suda za ratne zločine.

- Mi i dalje istražujemo zločine počinjene u Hrvatskoj. Riječ je o zločinima koji su počinjeni nad Hrvatima i o zločinima koje su počinili Hrvati. Prikupili smo već dovoljan broj dokaza da i u jednom i drugom slučaju podignemo neke optužnice, što ćemo vrlo brzo i učiniti!

- Mislim da su lokalni procesi u redu. Uostalom, to je bio i dogovor između Haškog suda i hrvatske Vlade. No, mi smo, također, zatražili i neke dokumente vezane za proces dvojici osumnjičenih za zločine u Ahmićima. Te dokumente, nažalost, još nismo dobili. Mislim da je ohrabrujuće da Hrvatska sama procesuira sve zločine koji su počinjeni na njezinu području. Mi ćemo to poduprijeti, štoviše hrvatskom ćemo sudovima poslati i potrebnu dokumentaciju koja je nama dostupna. Svakako, riječ je o postupcima koji bude optimizam i tjeraju i druge na prostorima bivše Jugoslavije da se slično ponašaju.

- Prije svega, nemamo nikakve kontakte s novom jugoslavenskom Vladom. Pokušavamo organizirati sastanke s predsjednikom Koštunicom, ali još nismo dobili ogovor na naš zahtjev. Moje je mišljenje da se u tom pravcu neće ništa bitnije promijeniti do parlamentarih izbora idućeg mjeseca. Mi se nadamo da ćemo taj sastanak organizirati što je moguće prije u idućoj godini i da ćemo na stol iznijeti cijeli niz naših zahtjeva. Naravno, na vrhu tih zahtjeva naći će se izručenje ratnih zločinaca, Karadžića, Mladića i, najodgovornijeg od svih - Miloševića.