* Zašto baš Zagreb, zašto Hrvatska?

- Logično je da se odnosi Hrvatske i Vojvodine razvijaju mnogo brže i bolje nego odnosi Hrvatske i Srbije. Prvo, zato što su Hrvatska i Vojvodina povijesno usmjerene jedna na drugu jer su više od 100 godina bile u jednoj državi (Austrougarska a potom SFRJ, op.a.) i infrastrukturalno su se dopunjavale. Vojvodina je, samo jedan primjer a takvih je mnogo, životno zainteresirana za to da punom parom proradi autocesta Zagreb-Beograd, ali i da se naša, za Hrvatsku ipak još jeftina hrana, prodaje u cijeloj Hrvatskoj.

* Može li to tako brzo, odnosno prije nego što se netko nekome na ovim prostorima ne ispriča, treba li se roditi nekakav balkanski Willy Brandt?

- Krivnju za ratne zločine, za učinjeno u ratu moramo individualizirati jer pojedinci su činili zločine, nije cijela Srbija. Isto to, naravno, vrijedi i za Hrvatsku. Valja, također, shvatiti da ideja velikosrpstva nije ideja srpske nacije već pitanje jedne političke opcije. Ja sam, na primjer, 1. studenoga položio vijenac u spomen nevinim žrtvama iz Drugog svjetskog rata u Senti. Riječ je, prije svega, o Mađarima koji su nakon 1945. godine protjerivani, ubijani... Kao što sam ja to učinio u Senti, netko će morati i u Vukovaru i u svim drugim hrvatskim gradovima koji su osjetili strahote ratnih razaranja. No, kada kažem da treba položiti vijenac u Vukovaru, to govorim zbog Srbije, ne zbog Hrvatske. Kada netko klekne u Vukovaru, onda će Srbija stati na noge.

* Kakvo je sada političko-sigurnosno stanje u Srbiji?

- Teško, ali nadam se samo do izbora 23. prosinca kada će napokon biti završeno ono što smo započeli 24. rujna, odnosno 5. listopada. Vjerujem da će i tada pobijediti DOS, ali da problemi neće prestati. Nakon toga, u Srbiji će se profilirati tri političke grupacije. Jedna desna, centralističko-nacionalistička oko Koštunice. Za nju bi se moglo čak reći i velikosrpska, ali s mnogo manjim stupnjem agresivnosti od dosadašnje promiloševićevske. Druga će se grupacija okupiti oko pragmatične struje na čelu sa Zoranom Đinđićem i treća, heterogena i ideološki ne previše čvrsta, oko regionalističkih zalaganja gradonačelnika Čačka Velimira Ilića. Takozvane lijeve opcije, okupljene oko SPS-a i JUL-a toliko su poražene da u dogledno vrijeme nemaju što tražiti na srpskoj političkoj sceni, a one krajnje desničarske, fašističke oko Šešelja imat će samo beznačajnu podršku.

M. Nedeljkov