Novi list: 18. 11. 2000.

Nova vlast, isto kao HDZ, želi prvo znati kako novinari dolaze do informacija

Više od izrade konzistentnog zakona o službama sigurnosti, vlast zanima kako do novinara dolaze pojedine informacije i kako tome stati na kraj

Budući da je pitanje nadležnosti nad tajnim službama umalo odgodilo promjenu Ustava, javnost je skeptična i u pogledu najave premijera Ivice Račana da će prijedlog Zakona o nacionalnoj sigurnosti biti dovršen u roku bd nekoliko tjedana.

U radu na prijedlogu zakona koji će redefinirati odnose u obavještajnoj zajednici, podsjećamo, sudjelovali su davno zaboravljeni Ozren Žunec i još uvijek aktualni predstojnik UNS-a Tomislav Karamarko.

Njihove je prijedloge, nacrte i sheme preuzeo zamjenik premijera Goran Granić koji je trebao dovršiti prijedlog zakona najkasnije do početka srpnja.

Minimalne zakonske izmjene

No sukobi oko nadležnosti tijela državne vlasti nad službama, kao i oko hijerarhije među samim članicama obavještajne zajednice, odgodili su donošenje zakona.

Zbog tih sukoba, obavještajna zajednica i danas, gotovo godinu dana nakon promjene vlasti, funkcionira na starim temeljima. Obrisan je tek članak 18. Zakona o unutarnjim poslovima, koji je davao ministru diskrecijsko pravo da prisluškuje koga god želi.

Da se uredi to područje, dodani su članci koji definiraju u kojim slučajevima ministar može narediti prisluškivanje građana. Jedan od uvjeta jest da za te osobe “postoji sumnja da su uključene u djelatnosti usmjerene protiv suvereniteta Republike Hrvatske, Ustavom utvrđenog ustrojstva državne vlasti i temelja gospodarskog ustroja Republike Hrvatske”.

Ako sadašnji ili neki budući ministar te odredbe poželi tumačiti ekstenzivno, onda se tajne službe opet mogu vrlo lako zloupotrijebiti.

Osobito kad se zna da postoje tvrdnje kako se dio posla odvija i na jednoj vrsti džentlmenskog dogovora, jer je ustavnost mnogih starih propisa koji i danas definiraju opseg i područje rada tajnih službi najblaže rečeno upitna.

Stoga ni ne čudi da se i danas, usprkos tom što je Markica Rebić, razglašeni medijski manipulator među obavještajcima u mirovini, u Hrvatskoj kao normalna stvar uzima da u špijunski posao spada i provjera od koga mediji dobivaju povjerljive podatke.

Prva akcija kojom se pokušalo riješiti taj problem bila je blokada zgrade HIS-a na Kunišćaku. Kao razlog raspuštanja HIS-a navodilo se da Hrvatska izvještajna služba djeluje i prema unutra, umjesto da špijunira u inozemstvu.

MUP-ove “Alfe” temeljito su pretražile sve djelatnike HIS-a kako eventualno ne bi iznijeli koji dokument iz zgrade. Bivši ravnatelj HIS-a Miroslav Šeparđvić, govoreći o operativnoj akciji “Centar”, nedavno je izjavio kako je normalno da tajne službe ispituju otkud cure povjerljive informacije, i ta problematika i dalje brine vladajuće. Potpredsjednica Vlade Željka Antunović drži da dio hrvatskih medija uređuju tajne službe, a Ministarstvo unutarnjih poslova za jedan od svojih većih problema smatra nekontrolirani odljev državnih tajni.

Analize sadržaja

Posljednju poteškoću MUP-u predstavljali su “Feralovi” članci o stopiranju privođenja Nevenke Tuđman koje je navodno poduzeo visoki dužnosnik MUP-a Tomislav Buterin.

Ministar unutarnjih poslova Šime Lučin i ravnatelj SZUP-a Franjo Turek stalno ponavljaju da nova vlast ne prisluškuje novinare i političare, no da se otkrije otkuda curi, ne mora se prisluškivati. Mogu se primijeniti i ostale mjere iz novih članaka koji definiraju područje rada SZUP-a.

Na primjer, sam ravnatelj SZUP-a može naložiti da nadzor nad ulaznim i izlaznim pozivima uređaja za komuniciranje na daljinu, odnosno može kontrolirati tko koga zove i tko kome šalje fax-poruke. Analizom sadržaja novina i drugih medija, mogu se s priličnom sigurnosti otkriti novinarski izvori.

Reforma obavještajne zajednice dakle, ne bi samo trebala izmijeniti načelne odnose u hijerarhiji tajnih službi i načinima njihove kontrole. Trebala bi očigledno ući u dublje u problematiku špijunskog posla i potpuno ga demistificirati, ostavljajući ga na većinom na analizi sadržaja.

Sergej Abramov