ZAGREB - Sadašnjim predsjednicima sudova imenovanim na mandat od osam godina dužnost će prestati po sili zakona čim u Saboru budu doneseni novi zakoni o sudovima i Državnom sudbenom vijeću. Ministarstvo pravosuđa zakone je priredilo i njihova prva stručna javna verifikacija bit će početkom idućeg tjedna na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Potom moraju, dobiti potvrdu Vlade, a postupak donošenja trebao bi biti dovršen u Saboru do 15. prosinca kada završava redovno zasjedanje parlamenta.

Novo zakonsko propisivanje posljedica je nedavne promjene Ustava u dijelu koji se odnosi na sudbenu vlast i ranije odluke Ustavnog suda koja je nagovijestila u kojem će smjeru ići promjene u izboru predsjednika sudova i članova DSV-a. Predsjednicima sudova bilo je jasno da im je “odzvonilo” već nakon odluke Ustavnog suda iz ožujka ove godine po kojoj funkcija predsjednika suda ne spada u sudski, nego u pravni djelokrug. Sukladno tomu, predsjednicima sudova nije mjesto ni u Državnom sudbenom vijeću. Svođenjem predsjednika sudova na “poslovođe”, osim u slučajevima kada su “samo” suci, kada sude u konkretnom predmetu, bitno je oslabljena njihova moć. Neće više predlagati kandidate za suce, neće davati mišljenja o njima, neće moći utjecati na dodjelu predmeta, već će to biti krajnje objektivizirano. Moći će voditi brigu o organizaciji suda, osiguranju uvjeta za redovito djelovanje sudova od financija do sudačkih zgrada.

Za osiguranje uvjeta rada i nadzor državne uprave, pa i sudske, nadležno je Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, stoga će predsjednike sudova ubuduće imenovati ministar pravosuđa. U tome će mu biti “vezane ruke” prijedlogom sudačkog vijeća. Sudačko vijeće predložit će ministru tri kandidata iz čijih redova će on moći izabrati koga će imenovati za predsjednika određenog suda. U sudačka vijeća pri županijskim sudovima birat će tajnim glasovanjem svoje predstavnike općinski i županijski suci. Pri većim sudovima sudačka vijeća imat će 15 članova, u manjima 9, a u najmanjima svi će suci činiti vijeće. Vijeća neće samo predlagati ministru predsjednike sudova, već i davati mišljenje Državnom sudbenom vijeću o kandidatima za suce. Time jača uloga sudaca i sudačkih kolektiva, na račun predsjednika sudova čije je mišljenje do sada uglavnom bilo odlučujuće, a i onemogućeno je da predsjednicima sudova postanu politički podobni padobranci sa strane. Predsjednika Vrhovnog suda uz mišljenje Opće sjednice Vrhovnog suda i nadležnog saborskog odbora na prijedlog predsjednika Republike birat će Zastupnički dom. Ne budu li dosadašnji predsjednici sudova ponovo izabrani, neće ostati na cesti, već će i dalje moći obnašati časnu sudačku dužnost.

Suce će i dalje imenovati Državno sudbeno vijeće. Sadašnjem DSV-u na čelu s Antom Potrebicom mandat će u formalno pravnom smislu prestati donošenjem Zakona o DSV-u, ali je legitimitet, ako ga je ikad imao, i ustavnu utemeljenost izgubio onog časa kada su oba profesora podnijela ostavku na članstvo, jer je DSV ostao bez predstavnika sveučilišnih profesora koji moraju biti u Vijeću. DSV ustvari više i ne postoji nakon što mu je broj od petnaest članova pao na osam. Ako ne dođe samo jedan od preostalih članova, DSV ne bi imao kvorum za odlučivanje. Budući da su među osam članova DSV-a još i četiri predsjednika sudova, kojima po odluci i Ustavnog suda nije mjesto u DSV-u - a koja stupa na snagu kiajem godine - sa samo četiri člana tog tijela više nema.

Novi DSV umjesto petnaest ima jedanaest članova i mandat s osam skraćen na četiri godine. Većina članova DSV-a (6) je iz reda sudaca i bira ih Zastupnički dom na prijedlog Opće sjednice Vrhovnog suda, a predstavnike odvjetnika i sveučilišne profesore njihova “baza”. Predsjednici sudova više ne mogu biti članovi DSV-a, a za izbor sudačkih i drugih članova DSV-a odlučujuća će biti riječ struke i sredine iz koje dolaze.

Kada se sve to pobroji, ostaje pitanje zašto se Udruga hrvatskih sudaca pobunila protiv ustavnih promjena i promjena zakona koje će uslijedi? U sudačke se ovlasti ne dira i ništa se ne mijenja, osim petogodišnjeg roka kušnje, ali samo za nove suce. Uloga “običnih” sudaca, osobito u određivanju kadrovske politike u sudstvu jača, glasovanje sudaca bit će odlučujuće i za izbor novih sudaca, kao i predsjednika sudova, a upravo je načelo da struka bira struku jedno od temeljnih za neovisnost sudstva. Sve postaje jasnije u svjetlu činjenice da vodstvo Udruge hrvatskih sudaca čine predsjednici sudova, što je dovelo do toga da svojim autoritetom djeluju ustvari kao samozvano čelništvo sudbene vlasti. Smisao civilne nevladirie udruge izgubio se u obrani najužih staleških interesa, onih dosadašnjih predsjednika sudova, koji nisu nužno i obrana neovisnosti svakog suca ponaosob i sudbene vlasti u cjelini.