ZAGREB - Dok prema nekim istraživanjima gotovo polovina hrvatskih građana živi iznad svojih mogućnosti, druga govore da devedeset posto zaposlenih mjesečnom plaćom ne može pokriti niti osnovne životne troškove. Premda naizgled djeluju oprečno, obje procjene potvrđuju istu tezu - da dobar dio hrvatskih obitelji ne može spojiti kraj s krajem, pa rupe u kućnom budžetu krpa zaduživanjem. Druga je strana priče, o kojoj se manje govori, da se preživljavanje na kredit plaća jako skupo - kamatama koje u nekim slučajevima prelaze 50 posto!

O zaduženosti prosječnog hrvatskog građana po najrazličitijim osnovama svjedoči obilato korištenje institucije “dozvoljenog minusa” na tekućim računima u domaćim bankama, ali i munjevit rast broja kreditnih kartica u zemlji. Hrvatska je, prenose domaći mediji, s više od milijun i pol debitnih Cirrus i Maestro kartica i preko 100 tisuća kreditnih Eurocard-Mastercard kartica u samom vrhu tranzicijskih zemalja.

U nemogućnosti da se “pokrije” vlastitom zaradom, zaduženost prosječnog zaposlenog Hrvata enormno raste, od minusa na tekućem računu, preko kreditnih kartica i obročnog plaćanja, do gotovinskih kredita na kartice. Premda ih reklamiraju kao privlačne financijske olakšice, sve banke i izdavatelji kreditnih kartica spomenute usluge masno naplaćuju, nabijajući njihovim korisnicima enormne kamate. O tome da banke doista žive od previsokih kamata, svjedoči podatak da prihodi od kamata čine čak 80 posto ukupnih prihoda domaćih banaka.

Jedan od najskupljih načina za popunjavanje kućne blagajne jest podizanje gotovme preko kreditne kartice. Kamate na tu uslugu kreću se, ovisno o vrsti kartice, od 2,5 posto (Master-card u Riječkoj banci) do čak 7 posto (Diners), što na posuđenih 1.000 kuna iznosi od 45 do 69 kuna. Za isti novac “posuđen” u banci, putem dozvoljenog minusa na tekućem računu, mjesečna se kamata u pravilu kreće ispod 2 posto, što znači da za istu posudbu banci plaćate naknadu nešto manju od 20 kuna.

Ovako izračunate kamate ne djeluju tako neprihvatljivo, ako se zanemari činjenica da hrvatski građani u pravilu žive u konstantnom dugu. To u praksi znači da im se kamate udeseterostručuju. A kako je prebijanje jednog duga drugim već postala uobičajena praksa, korisnici spomenutih novčanih “povlastica” iz mjeseca u mjesec rupu na tekućem računu krpaju dižući keš kreditnom karticom i obrnuto, a na sve to plaćaju kamatu od 18 do čak 80 posto godišnje! Na stalnu gotovinsku posudbu od 1.000 kuna korisnici Dinersa, na primjer, godišnje će platiti iznos od 800 kuna...

Računica za prosječnog korisnika nabrojenih bankarsko-kreditnih usluga porazna je: ako je uz plaću od 3.279 kuna (državni prosjek), iz mjeseca u mjesec zadužen za samo pola tog iznosa, dužnik će banci za dozvoljeni minus platiti 300 kuna, ako se pritom služi gotovinom s jedne kreditne kartice to će ga koštati dodatnih petstotinjak kuna, a o potrošačkim i ostalim gotovinskim kreditima, koji takoder koštaju po par stotina kuna, da se ne govori. Kada na kraju godine podvuče crtu, gotovo polovina hivatskih građana koja “živi iznad svojih mogućnosti” doći će do zaprepašćujuće brojke: samo na kamate na razna zaduženja u najboljem se slučaju potroši pola mjesečne plaće.

Posebna je priča kupnja na rate. Potrošački krediti na 3 do 24 mjeseca za neke su jedini izlaz, ali i tu na kraju plate daIeko više nego što bi trebali. Kamate na takve kredite kreću se u prosjeku oko 37 posto godišnje, a osim toga kupcima se zaračunavaju i mjesečni troškovi kredita koji kupljeni proizvod poskupljuju i do 40 posto.