Ministri Evropske unije dali su zeleno svjetlo da se s Hrvatskom otvore pregovori o njenom pridruživanju Bruxellesu. Pregovori će formalno započeti na Zagrebačkom summitu, na koji su dolazak potvrdile sve zemlje EU. Svoj su dolazak na evropsko posijelo u Zagrebu već najavile i neke druge snage, koje također ne stižu praznih ruku. Stižu s transparentima, najavljuju krik i bijes, političke i socijalne prirode. Pred evropskim gostima demonstrirat će politička desnica i očajni radnici.

Raznorazni stožeri protive se održavanju Zagrebačkog summita jer ga vide kao uvod u neko neželjeno, na istok, odnosno Balkan nagnuto povezivanje. Drugi se protive dolasku novog jugoslavenskog predsjednika Koštunice te traže njegovu ispriku. Zanimljivo je da nisu prosvjedovali kad je u posjetu Tuđmanovoj vlasti dolazio Miloševićev predsjednik Srbije Milutinović. Za domoljublje bi zabrinuti stožeri možda s više razloga trebali protestirati pred vilom Tuđmanovih ili pred dverima Hrvoja Šarinića koji je u ime bivšeg predsjednika Hrvatske pregovarao s Miloševićem nekoliko desetaka puta. Hrvatskoj Evropa dolazi u goste i to u udarnoj dozi, a histerizirani stožernici vide Balkaniju. Apsurdno, tvrde kako će oni svojim prosvjedima pokazati da je Hrvatskoj mjesto u Evropi, a njihovi vampirski skupovi mogu proizvesti upravo suprotan učinak - svijetu pokazuju da se Hrvatska tuđmanovskih fobija i njegove antievropske politike još nije oslobodila.

Zanimljivo, za razliku od ovih desnih masovki, vlast je zabranila radničke prosvjede pred evropskim gostima. Policijska je uprava odbila prijavu skupa, što faktički znači zabranu. Nema sumnje da je riječ o politički motiviranoj te stoga vrlo dubioznoj odluci. Zašto politički mračnjaci mogu, a mračni radnici ne mogu demonstrirati pred summit-uzvanicima? Istina, motive izvođenja radnika pred hotel “Intercontinental” teško je razumjeti. Radnički se problemi na Zagrebačkom skupu neće i ne mogu rješavati. Na taj je način moguća jedino kompromitacija vlasti.

To može djelovati kao neka vrsta pritiska, jer, kako kaže sindikalac Iveković, kolone nezadovoljnih i nezbrinutih radnika aktualnu vlast prokazuju kao nesposobnu i socijalno neosjetljivu. Račanovoj vladi takva bi pljuska pred uglavnom socijaldemokratskom i socijalističkom Evropom bila vrlo bolna. Zato pokušavaju zabraniti neugodno okupljanje, gazeći demokratsko pravo na prosvjed. Istodobno, desničarske im demonstracije ne smetaju, jer spram eurofobičnih momaka, koji rigaju mržnju i nacionalistički bijes, aktualna se vlast čini boljom nego što jeste.