No, nije važno je li Bandić u žurbi tekst uopće pročitao ili nije niti je stvar u lapsusu (pa je umjesto "esdepeovci" trebalo pisati "građani"), nije stvar ni u zarezima niti u intonaciji, nego u samoj ideji da se to proda kao popularan ili populistički način političkog djelovanja. Čak i ako je sve učinjeno u najboljoj namjeri, pa Bandiću ili nekom drugom u SDP-u ili gradskoj vlasti nitko od tih ljudi koji "vrše golem pritisak" nije ponudio nikakav novac ili protuuslugu za dobivenu uslugu, i ako ni Bandić to nije od bilo koga tražio – Bandićevo je pismo otvoreni i najčišći primjer nepotizma. Pogreške u glavi uvijek su mnogo opasnije od pogrešaka iz žurbe jer ih nije moguće mijenjati većim oprezom ili disciplinom. Ovo je pogreška još uvijek raširenog mentaliteta prema kojem se vlast vezuje uz stjecanje osobne koristi za sebe i svoje. Govoreći načelno (ne ciljajući, naravno, rasistički na gradonačelnikovo rodoslovlje), to je mentalitet plemena, sela i feudalizma a ne kapitalizma i građanskoga društva.

Istraživanja o korupciji u različitim zemljama svijeta pokazuju da njezina raširenost ne ovisi o tome vladaju li lijevi ili desni, socijaldemokrati, narodnjaci ili liberali. U sjevernim zemljama zapadne Europe, na primjer, korupcije je najmanje a najviše je u nekim azijskim, afričkim zemljama i zemljama bivšeg SSSR-a. Malo je bitno tko je na vlasti, a događa se da poslije očitih, golemih pljački vlastodržaca dolaze na vlast oni koji demagoški obećavaju iskorijenje korupcije, obično dok ne zasjednu pa se i sami ne late istog posla za sebe i svoje.

Sve to neće biti dovoljno ako i vrlo bitan političar takozvane politike novoga kursa, na primjer gradonačelnik Bandić, razmišlja i, očito, djeluje na prokazani način.

Ali, i ministar financija Mato Crkvenac, koji je u subotu na sjednici Glavnoga odbora SDP-a bio osupnut Bandićevim pismom, sa svoje 24 funkcije u upravama, nadzornim odborima poduzeća ili skupštinama trgovačkih društava u državnom vlasništvu, makar on sve te funkcije i obavljao besplatno, čini se ne razmišlja na bitno drukčiji način. Preveliki altruizam i želja političara da pomaže uvijek treba imati zakonima ili odlukama jasno omeđene granice. Crkvenac vjerojatno ne bi bez šalabahtera mogao nabrojiti sve svoje funkcije. I ako se ne radi o novcu i izravnoj koristi političara, on će u svojem odlučivanju o ekonomskoj politici biti mekša srca i blagonakloniji prema onim poduzećima u čijem Nadzornom odboru sjedi nego prema onima za koje nije čuo niti u njima ikoga poznaje.

To je ljudski, ali je upravo zbog toga i to oblik korupcije.

Željko Ivančević, predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca, tvrdi da ima indicija o korumpiranosti i ministara sadašnje vlade i državnih dužnosnika u sumnjive poslove te da će na to upozoriti premijera. Odricanje od novca za sudjelovanje u nadzornim odborima poduzeća nije dovoljno jer Ivančević kaže da se dijele provizije za namještanje određenih poslova. Optužbe su ozbiljne i nadajmo se da predsjednik poslodavačkog ceha neće ustuknuti i da ima dokaze.