Vjesnik: 22. 11. 2000.

Pravna država na udaru virusa nezakonitosti

ALEKSANDAR MILOŠEVIĆ

Protiv predsjednika nacionalne udruge sudaca podnesena je kaznena prijava zbog sumnje da je umiješan u gospodarski kriminal. Drugi se sudac s obitelji mjesecima oglušuje o pravomoćnu sudsku odluku o deložaciji, a policajce koji su došli provesti tu odluku, sučeva rodbina gađala je jajima.

Višestruko odlikovani general i jedan od junaka Domovinskog rata mjesecima se ne odaziva na sudske pozive, a svoje privođenje, o čemu je sud izdao pravovaljani nalog, sprečava naoružan puškom i okružen čoporom krvožednih pasa. Sve to ne događa se u nekoj latinskoameričkoj satrapskoj državi, nego u Hrvatskoj, koja i u ustavnoj preambuli tvrdi da je - pravna država. A, upravo ljudi za koje bi se očekivalo da bdiju nad provođenjem prava ili da se zbog ugleda, što ga imaju u javnosti, pridržavaju svih pravnih normi, uporno krše zakon, pokušavajući dokazati da pred paragrafima ipak nismo svi jednaki.

Javnost je već pomalo zaboravila na slučaj saborskog zastupnika iz Siska, koji je svojevoljno i mimo zakona sagradio kuću u zaštićenom dijelu Parka prirode Lonjsko polje. Svi dosadašnji pokušaji pravne države da se građevina ukloni ostali su bezuspješni. Čovjek kojega je zadaća bila da kao saborski zastupnik bdije nad provođenjem zakona koje je taj isti Sabor donosio, bahato je kršio zakon i nije se obazirao na njegove odredbe.

Čini se da je upravo virus nezakonitosti ono što ozbiljno dovodi u pitanje cjelokupni društveni sustav u Hrvatskoj. Jasno je da su u nekim socijalnim skupinama i među pojedincima uvriježeni običaji nepoštivanja zakonskih normi i svijest o tome da se propisi ne odnose na sve građane, bez obzira na njihov socijalni, politički ili nacionalni status i pripadnost.

Psihologija povlaštenih pojedinaca i skupina poticana je desetljećima i mnogi su bili uvjereni da su njihove »zasluge« dovoljno velike i neupitne te da ih oslobađaju od građanske i civilizacijske obveze poštivanja zakona.

Taj opaki sindrom, koji se poput metastaze proširio u Hrvatskoj, na određeni način usporava i hrvatsko približavanje euroatlantskim integracijama. Mito, korupcija, nepotizam i nepoštovanje zakona nisu pojave nepoznate razvijenom Zapadu. Međutim sve te pojave u demokratskom svijetu nailaze na žestok odgovor pravne države i na sveopću društvenu osudu.

U nas se napore političkih i pravnih čimbenika za punom uspostavom pravne države još često pokušava tumačiti kao revanšizam, progon političkih neistomišljenika ili kao ničim izazvanu demonstraciju sile vlasti. Takvoj klimi pogoduju i mediji koji često nekritički u slučajevima očitog kršenja zakona i zakonskih normi daju potporu upravo onoj strani, koja je bjelodano u sukobu sa zakonom.

Zbog toga je jedan od najvažnijih nacionalnih zadataka hrvatske države da provođenje zakona i njegovo doslovno primjenjivanje na svakoga u zemlji postane neupitna praksa.