Pismo zagrebačkog gradonačelnika, kojim stranačkim kolegama obećava pomoć u okviru svojih ovlasti, upućujući ih da svoje zahtjeve i molbe adresiraju na njegov stranački ured — neočekivano se našlo u medijima. Bandić je potom "razapet na križ" i stranke i javnosti. I ne samo da neće biti potpredsjednik stranke nego je sebi dobro potkopao izglede da postane prvi izravno izabrani gradonačelnik metropole jer mu javnost, naravno, neće oprostiti protežiranje po stranačkom ključu. Drugo je pitanje zašto i kako je Bandićevo pismo uopće dospjelo u medije.

Naime, pola godine nakon čuvenog naputka šestorke o postavljanju svojih ljudi na sva važnija mjesta u županijama, općinama i gradovima — Bandićevu korespondenciju iščitava senzibilnija javnost. O naputku koji je govorio o uhljebljenju kadrova iz pobjedničke koalicije ili o revanšizmu, kako vam drago — jer naputak osim stranačke pripadnosti nije upućivao na druge kriterije — javnost je govorila nekoliko dana i potom ga prepustila zaboravu.

Lideri stranaka na vlasti, predvođeni Račanom, osudili su naputak kao "nevažnu i nespretnu stvar" i povukli ga iz upotrebe. U međuvremenu su smijenjeni u velikom broju oni koji su "došli voljom HDZ-a", bilo kao stranačke, bilo kao nestranačke osobe, počevši od splitskog prvog policajca Marka Bekavca do šefa HEP-a Damira Begovića, odnosno svih prvaka javnih poduzeća u Bandićevu Zagrebu.

Posljedice su naputka (nepoznatog autora do danas) bile puno drastičnije nego bi bili efekti Bandićeva pisma da je ostalo tajno ili samo unutarstranačko, pa ipak je osuda toga pisma daleko žešća nego što je bila naputka. Javnost naime čine ljudi sve tanjeg džepa, sve nesigurnijeg radnog mjesta i neizvjesnije budućnosti.

U uvjetima borbe za očuvanje standarda (od višeg smo se na duži period oprostili) u uvjetima kada dvoje zaposlenih ne mogu prosječnim plaćama podmiriti osnovne životne potrebe četveročlane obitelji — sve je manje razumijevanja za stranačke igre, a pogotovo za kadrovske spletke.

Takav nespretnjaković, kada bismo Bandićeve riječi uzeli ozbiljno, ne bi naime smio biti ni gradonačelnik malog, a kamoli velog mista. Želi li politički preživjeti, Bandić se mora posuti pepelom i primiriti.

Na državnoj razini, međutim, prihvatljivu mjeru stranačkim apetitima mogu dati samo jaki instituti izgrađene države i njezinih institucija, struku ispred podobnosti može iznijeti samo javni natječaj, odgovornost dužnosnika može jačati samo smjenjivanjem kada javnosti naočigled zanemaruju ili zloupotrebljavaju povjerenje onih koji su ih izabrali.