Premijer Račan učenik je i dostojni nasljednik predsjednika Tuđmana. Oko sebe okuplja samo karikature kako bi on sam ispao ozbiljan. Najnovije posipanje Milana Bandića pepelom nakon pisma članovima svoje partije nije ništa drugo nego lenjinističko discipliniranje. Pepelom su se posipali Savka i Tripalo nakon čega je nastupila Račanova era. Po svjedočenju Stipe Šuvara je Račan bio veći komunistički ideolog s dužim stažom od njega. Deset godina je Račan trovao hrvatsko društvo s marksizmom (od 1972. do 1982.) nakon čega je pozvan u Beograd u CK SKJ. Od 1990. služio je Tuđmanu i čekao u njegovoj sjeni na svojih pet minuta koje upravo traju.

S Tuđmanom je Račan u Saboru izglasao najgori zakon o pretvorbi (privatizaciji) kojim je gotovo pola milijuna radnika poslano na ulicu, dok su najgori primitivci prešli na BMW ili su od portira i vozača postali kapitalistički vlasnici tajkunskih lena. S Tuđmanom je Račan prešutno dijelio Bosnu i Hercegovinu, s Tuđmanom je provodio medijsku blokadu Dobroslava Parage. Kao što je Tuđman oduzeo Paragi Hrvatsku stranku prava i dao ju svom trojanskom konju Anti Đapiću, tako i Račan daje Hrvatsku stranku prava svome trojanskom konju kojega je od Tuđmana naslijedio i osedlao novim sedlom. Poput Franje Tahije Ivica Račan na svom feudu (čitaj: Hrvatska) dijeli lena svom nižem i višem plemstvu. Medijima dijeli pljuske (najnoviji primjer “Globus”), a HSP daje Anti Đapiću kojega je Tuđman od vulgarne seljačine unaprijedio u nižeg plemića. Četiri puta u posljednjih mjesec dana Račan je preko svojih lakeja na televiziji (HTV) i u tisku gotovo potpuno cenzurirao “Paragin HSP” (HSP 1861.).

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić (SDP) je komunist šeste generacije koji je svojim pismom članovima svoje partije (SDP) pokušao dijeliti leno poput Račana (još prije 3. siječnja Bandić je izjavio kako u svom džepu drži sve novinare), ne računajući na prepredenost crvenog Tahije, koji je novim ustavom postao umjesto Miroslava novi Tuđmanov nasljednik iz dinastije Saveza komunista. Kad mu isteknu njegovih “pet minuta” može ga dočekati giljotina naroda kao francuskog kralja Louisa XVI. Tko još pamti Louisa XVI. koji je tvrdio: “Država, to sam Ja !”