Jutarnji list: 22. 11. 2000.
Stvara li Milan Bandić nekog novog Mlade
na Jakopeca?Piše: Sanja Modrić
Jučer isti dan kada su u medijima objavljeni izvještaji o epilogu slučaja Bandić sa sjednice Gradskog odbora SDP-a, novine su prenijele i plačljivu ispovijest Mladena Jakopca, koju je propali Tuđmanov mesarski tajkun prvotno iznio u emisiji HTV-a Forum. Prema toj vrlo potresnoj Jakopčevoj tužaljci, njegov je pakao počeo jedne obične večeri 1991. godine kada je s nekim znancima naprosto sjedio u poznatom zagrebačkom restoranu ne predviđajući nikakvu opasnost. Međutim:
- Po mene je došao BMW. Rekli su da moram potpisati za HDZ i odvezli me u matični ured u Draškovićevoj ulici. Drugo jutro bio sam na HDZ-ovoj državnoj listi otvara Jakopec svoju ranjenu dušu deset godina poslije, s adekvatnom povijesnom distancom.
Nakon te večeri 1991. godine, kada ga je onaj strašni crni BMW nasilnički kidnapirao za tadašnju vladajuću stranku, mesar Jakopec postao je vrlo ugledni i kao uzor isticani građanin i poduzetnik Republike Hrvatske. Kupuje tvrtke, prodavaonice, širi posao. Žele ga za člana skupštine Hrvatskog nogometnog saveza, biraju ga za predsjednika lokalnog HDZ-a i člana Poglavarstva Krapinsko-zagorske županije. Čovjek postaje političar od formata, daje izjave, komentira, dolazi na važne skupove, daju mu čak i nagrade.
Na njegov se primjeran život svraća pozornost javnosti. Perfektni Jakopec dobiva i najunosniji posao na svijetu: mesom snabdijeva MUP i MORH. Ali sve to najednom, kao kakvom opakom kletvom, počinje trunuti i rasipati se. Krediti ga drže za gušu, a HDZ više nema vremena misliti na Jakopca kad mora spašavati sama sebe.
U studenome 2000. godine, kada se Jakopec ispovjedio na HTV-u, njegovo se poslovno carstvo raspada u vrtlogu stečajeva, dugova, milijunskih kaznenih prijava i hapšenja. Njegov je financijski, profesionalni i osobni kolaps tako uvjerljiv i bespovratan da su ga se ovih dana čak i njegovi sestra i brat usudili javno optužiti da im je još 1990. preoteo kompletno očevo nasljedstvo.
Podsjećenje na arhetipsku tragediju zagorskog mesara Mladena Jakopca i zatvaranje slučaja Bandićeva pisma - oboje u novinama od istoga datuma nekako su se povezali u asocijacijama i poredbama. Stvara li u Zagrebu SDP-ov gradonačelnik Bandić kod ljudi istu vrstu ovisnosti kakvu je nekad inducirao HDZ? I hoće li n
eke nove današnje političke i gospodarske zvijezde, svojevoljno interesno svezane uz SDP šestorku i novu vladu, i o njima jednom progovoriti kao o kidnaperima, uzurpatorima i nasilnicima, a o sebi kao o jedinim žrtvama? Tako kao što upropašteni Jakopec sada progovara o HDZ-u. Potpisnica ovih redaka doista ne zna stoji li iza Bandićeva hipermotoričnog gradonačelničkog stila želja da napravi najviše i pomogne svima (kao što tvrde njegovi pristaše), ili je Bandić bolesno ambiciozan političar koji sve što se kreće želi imati pod svojom kontrolom i u službi svoga probitka (kao što vjeruju njegovi protivnici).Vidljivo je, međutim, da se Bandić opasno poigrava glumeći uvijek i u svakoj prilici gazdu koji sve može riješiti dok se lupi dlanom o dlan. Vidljivo je također da je Bandić svuda: na tržnici među seljankama, na elitnim priredbama, na Sljemenu s građanima, na sportskim utakmicama, u centru i na periferiji i u svakim novinama.
No, ta Bandićeva sveprisutnost ne dokazuje apsolutno ništa, ona se može tumačiti ovako i onako i tumači se. Nekima su odbojni to sveznalaštvo, ta nepresušna obećanja i taj napadni i olaki optimizam koji je Bandić valjda kadar prosuti čak i pred ljudima kojima je izgorjela kuća i sve u njoj. Drugi, pak, kažu da je gradonačelnik fenomenalan jer uvijek stigne na sve, jer ga sve zanima i jer o kanalizaciji, gospodarstvu, dječjoj zaštiti i problemima mladeži govori tako pametno kao da je svako od toga proučavao po pet dugih noći.
Ipak, ima jasnih znakova da stvari u Zagrebu zbilja ne idu dobro. Dosta nestranačkih stručnjaka iz gradskih javnih poduzeća - takvih koji su za vrijeme HDZ-ove vlasti bili iznimno frustrirani olovnim kriterijima političke podobnosti, nestručnošću i korupcijom - sada su razočarani. Tvrde da su na čelo njihovih tvrtla opet dovedeni poslušnici koji vrlo često nemaju pojma o poslu, ponekad zadnji od zadnjih, gdjegdje provincijalci koji funkcioniranje grada uopće he razumiju te osobe koje svoj profesionalni kompleks inferiornosti maskiraju grubošću prema zaposlenima. Novi direktori, uz zanemarive iznimke, instalirani su u velika zagrebačka javna poduzeća bez javnih natječaja na kojima bi se, u tako velikom gradu kao što je Zagreb, mogli dobiti doista najbolji stručnjaci i menadžeri.
Izgleda, dakle, da Bandić za kriterij stručnosti stvarno nema sklonosti: u protivnom bi Zagrebom upravljali stručnjaci, a ne SDP-ovci, HSLS-ovci i HNS-ovci. Uostalom, ako je gradonačelnik pojedine ljude opteretio sa po sedam ili devet vrlo ozbiljnih gradskih funkcija, kao da je Zagreb selendra u kojoj mu je na raspolaganju pet obrazovanijih ljudi, tada se to ne može objasniti nikako drugačije nego da on sebi stvara centre utjecaja i odanosti preko kojih može vući sve konce.
Ako SDP i šestorka takva ponašanja u Hrvatskoj ne zaustave, podrška građana će se sigurno istopiti, a neki će novi Jakopci jednom izaći pred kamere i objaviti da je jednog dana, dok su u restoranu večerali s prijateljima, po njih došao službeni automobil i odveo ih...