Radi li se tu doista o nedostatku nacionalne svijesti, nije li u pitanju kvocijent inteligencije, ili će danas-sutra pristaše teorije zavjere doći na svoje, sutra će otkriti povjesničari, no ostaje činjenica da cijela ova atmosfera za i protiv summita, koja u prvi plan stavlja prosvjede, a ne sam summit, uopće nije bila nužna, samo da je hrvatska vlast pokazala nedvosmislenu odlučnost, znak da čvrsto zna braniti državne nacionalne interese i dokazati kolektivni ponos nacije. Jer da je makar jedan dio najavljene prosvjedničke retorike izgovorila službena hrvatska vlast, sami prosvjedi bi bili gotovo ridikulozni.

Naime, primiti u Zagreb Koštunicu, premda se radi o političkom Miloševiću junioru, očito moramo, jer summit organizira EU, Zagreb tu daje samo "stan i hranu", no bez obzira na to, nitko na kugli zemaljskoj ne bi državi koja je do jučer trpila oružano nasilje Koštuničine Srbije, baš ništa mogao zamjeriti da je kao uvjet za buduću regionalnu suradnju javno istaknula sve ono što njezinu naciju muči. Hrvatska želi u Europu, Europa jamči individualni ulazak, no u istom dahu traži i regionalnu suradnju.

No, dok Beograd na sigurnom čuva Miloševića koji se sad čak i vraća na scenu, dok umjesto da ponizno vrati, Koštuničina Srbija traži džentlmensku predaju Prevlake, dok prkosno izbjegava ispriku za ratne zločine, sugerirajući da je to bila odmazda za NDH, dok se ismijavaju zahtjevima za ratnu odštetu, ovako nježno, ovako mekano, ovako puteno držanje hrvatske vlasti utire put za sutrašnju potpunu legalizaciju srpskih zločina.

Jer, ako sad ti zločini neće doživjeti jasnu osudu svijeta, ako danas na tim osudama neće inzistirati upravo Hrvatska, onda nikada priča o još jednom srpskom ratnom divljanju neće doživjeti svoju temeljitu osudu i sve što ona donosi. Što je još gore, šutnja o tim pitanjima upravo na ovom summitu neće u Srbiji biti nikako drukčije odčitana nego kao jasni placet da se komotno može s velikosrpstvom nastaviti i dalje!

Umjesto držanja dostojnog povijesnog trenutka, hrvatska vlast se odlučila za obazrivost i suzdržanost, čime sama gradi pozornice za buntovne prosvjednike i pripadajuće manipulatore kojih zacijelo ne manjka. Jer, danas se na čelo prosvjeda stavlja HDZ, isti onaj HDZ koji je u još gorim uvjetima, bez bilo kakvih preduvjeta uspostavio diplomatske odnose sa Srbijom. Napravila je to ona ista vlast koja je stajala iza sramne trgovine naftom i teritorijem s Karadžićem.

Da je to shvatila ne bi se dogodilo da ministar vanjskih poslova Picula danima ponavlja da će "tempo normalizacije odnosa između dviju država ovisiti o tempu promjena srpske politike", što prevedeno znači i da mi ne tražimo ništa već samo očekujemo beogradske poteze. I to se izgovara i nakon što srpski ministar Vukčević gotovo ilegalno ulazi u Vukovar i tamo drži govore kao da je Vukovar još okupiran. I to se događa i nakon što nam je jasno poručeno da Beograd neće predati Prevlaku. I to se izgovara i nakon što Koštunica jasno ističe da se Hrvatima neće ispričati i nakon što jasno poručuje da neće izručiti Miloševića.

Što bi još Koštunica trebao reći da Piculi skoči adrenalin? Kad se Picula u izljevima nacionalne euforije umorio, zamijenio ga je njegov pomoćnik Drobnjak koji kao vrhunsku hrvatsku kletvu Koštunici poručuje da bi "isprika bila prikladna"! Da su srpska dva ratna MIG-a povrijedila hrvatski zračni prostor, tezu "isprika bi bila prikladna" mogli bismo razumjeti, ali nakon pokolja 15 tisuća ljudi, nakon što je srpska vojska spalila pola Hrvatske, od svih riječi koje mu na hrvatskom jeziku stoje na dispoziciji odlučiti se za "prikladno", to znači da dotični gospodin ne razumije niti svoju funkciju, niti ovu naciju, niti je ikada vidio i jedan ratni pokolj koji su Srbi nedavno izveli. Od Kazahstana do Rta Dobre nade, nema pomoćnika ministra vanjskih poslova koji bi se u ovakvoj prilici odlučio za ovako putenu riječ!

Ali, glede prošlosti i najavljene obvezne regionalne suradnje nacija ima pravo tražiti od predstavnika svoje države da baš sada jasno artikuliraju težnje istog tog naroda. Zaboga, zar je u svijetu koji tako surovo zagovara samo i jedino svoje interese, tako preteško biti odgovoran predstavnik hrvatskih nacionalnih interesa?