Novi list: 25. 11. 2000.

PREOKRET U ISTRAZI O GOSPIĆKOJ GRUPI - TUŽITELJ DORIS HRAST:

NORAC SUDIONIK SMRTONOSNOG SASTANKA

Hećimović priznao da je lagao · I Zdenko Bando među otmičarima? · Ratni šef policije priznao “smrtonosni sastanak” · Vesna Levar se složila da se od Suda u Haagu pribave svjedočenja i upotrijebe u sadašnjoj istrazi

GOSPIĆ - General Mirko Norac je jedna od deset osoba sa “smrtonosnog sastanka”, sada znamo svih deset sa stopostotnom sigurnošću, kao i vrlo bitnu činjenicu da se sastanak održao i sve ono što je poslije njega slijedilo (misli se na likvidacije, op.a.) - potvrdio je jučer Doris Hrast tužitelj u istrazi o Gospićkoj grupi. Ovo je za tužiteljsku stranu bio važan dan i sljedećih dana će se vidjeti što će iz njega proizaći, a nisu isključena ni proširenja optužbi pa možda i novi osumnjičenici u postupku.

Iznenadno se na jučerašnjem svjedočenju pojavio Stipe Hećimović, policajac iz Karlobaga, nedavno optužen za lažno svjedočenje u ovoj istrazi. Povukao je raniji iskaz, priznao je da je lagao kad je rekao da su ljudi koji su odvodili Srbe iz Karlobaga bili maskirani. Lažno je svjedočio iz straha jer su mu ranije prijetila trojica ondašnjih načelnika” i napisali izjavu o maskiranim koje sam se morao držati do smrti tvrdio je svjedok. Rekao je da je među trojicom koji su odvodili Srbe prepoznao drugoosumnjičenog Ivana Rožića i Zdenka Bandu, ondašnjeg važnog čovjeka vojne policije, a trećeg nije poznavao. (Bando se inače kasnije pridružio Levaru i javno svjedočio o zločinima a navodno je sada u inozemstvu i haaški je svjedok)

Centar današnjih svjedočenja u Gospiću su iskazi dvojice sudionika takozvanog “smrtonosnog sastanka”. Prvi je iskazivao Ivan Dasović ratni zapovjednik policije Gospića, a o svojim saznanjima pričao je puna 4 sata. Potvrdio je da je sastanak održan i opisao je neka događanja u vrijeme prije i poslije tog događaja. Obrana tvrdi da svjedok osumnjičene nije izravno teretio, a tužitelj treba ocijeniti znači li priča o sastanku - terećenje.

Na ročištu u istražnom postupku se samoinicijativno pojavio i Jure Premuž za kojeg se također tvrdi da je bio jedan od deset Ijudi s tog sastanka. On je također potvrdio da se sastanak zbio, ali i da je na njega zakasnio. Njegovo pojavljivanje je malo iznenađenje jer je dosad dva puta odgodio svoje saslušanje, posljednji put ovog ponedjeljka kad je navodno završio u bolnici.

Svjedočila je i Vesna Levar, supruga ubijenog Milana, koja je izjavila da je njen suprug svjedočio pred haaškim istražiteljima te da je organizirao i svjedočenja nekih ljudi pred tim istražiteljima. Ta su svjedočenja bila u njihovoj kući ali i na nekim drugim mjestima. Vesna Levar se složila da se od Suda u Haagu pribave ta svjedočenja i upotrijebe u sadašnjoj istrazi. Svjedočio je i grobar iz Gospića koji je rekao da je pokapao neke ljude, ne zna tko su oni, već da to znaju njegovi šefovi. Svjedočenje petog svjedoka je odgođeno jer se radi o gluhonijemoj osobi za koju treba tumač.

Inače u javnosti dosad možda najpoznatija izjava o zbivanjima na “smrtonosnom” sastanku vezuje se upravo uz Dasovićevo ime. Tvrdilo se da ju je dao 1991. kad je pozvan na saslušanje pred tadašnje šefove tajnih službi kod Josipa Manolića. Dasović je danas opovrgnuo da je on dao tu intrigantnu izjavu, a sljedećih dana znat će se možda i nešto više o točnosti navoda iz ove javnosti jedine poznate izjave, ali i o osobi koja ju je dala. Iako se dosad u novinama uglavnom tvrdilo da je iskaz baš Dasovićev, postoje neki izvori koji smatraju da ju je dao jedan drugi tadašnji visoki dužnosnik policije u Gospiću, o čemu je naš list već pisao u više navrata.

Tko je dao ovu izjavu možda će se saznati sljedećeg tjedna od samog Josipa Manolića, koji bi trebao svjedočiti polovinom tjedna u Zagrebu. Naime, tvrdi se da je ta izjava data u istrazi koja se obavljala i u njegovu uredu. Uostalom nije toliko važno tko ju je dao već je li smrtonosni sastanak održan. Po onom što dosad neslužbeno znamo (uključujući i današnja svjedočenja) od 10 ljudi koji se spominju kao sudionici sastanka govorilo je 6 a samo je jedan (Ivan Rukavina) tvrdio da ga se ne sjeća. Svjedok Ivica Marković ga se naknadno prisjetio!

Pucaj, pucaj, tko još nije pucao!

Dosad se pojavila ova verzija izjave koja opisuje sastanak: “Dana 16. 10. 1991. godine oko 20.30 sati u Operativnom štabu održan je sastanak na kome je bilo prisutno više osoba. Tu su bili Tihomir Orešković, Ivan Dasović, Ivan Rukavina (pomoćnik načelnika), Mirko Kasumović (načelnik Centra SZUP-a), Jure Premuž, Krešo (bolničar), Ivica Marković (upravitelj zatvora), Željko Bolf, Mirko Norac (komandant brigade) i još jedna osoba. Norac je saopćio da treba izvršiti zadatak i likvidirati grupu Srba, i tko nije sposoban da se odmah izjasni…

Krenulo se sa više vozila a kolonu je mislim vodio Krešo. Dolaskom u šumu izašli su iz vozila i čekali oko 5-10 minuta kada je došao vojni pinzgauer. Iz istoga su vojnici iskrcavali osobe kojih je bilo između 10-15. Tada je naređeno da svi pucaju po tim osobama. Nastala je opća gužva u kojoj je ranjen jedan vojnik jer se pucalo nasumice. Bila je mrkla noć i šuma te se odmah pokupile osobe koje su došle s osobnim automobilima i vratile natrag u grad…

U post skriptumu iskaza se navodi: “Prilikom pucnjave ja sam opalio dva metka u blizini grupe od koje sam bio udaljen 7-10 metara, a ostale metke izbacio iz okvira u travu i blato pokraj puta gdje smo bili. Nisam uopće gađao u ljude, već prema zemlji budući je bilo neorganizirano, a Norac je vikao pucaj, pucaj, tko to još nije pucao"”

J. ŠUPER, I. Mikuličić