Prekjučer na Summitu u Zagrebu Republika Hrvatska i službeno je započela svoj put ka članstvu u Europskoj uniji. Proces stabilizacije i pridruživanja samo je početna faza u tome procesu. Među mnoštvom najviših europsldh dužnosnika i onih iz država članica, koji su boravili u Zagrebu, vjerojatno i nije bilo kompetentnije osobe za razgovor o toj temi od povjerenika za vanjsku politiku Europske komisije, Christophera Pattena.

- Što predstavlja Europska unija uopće? Regionahlu suradnju. I mi smo u ovom stoljeću, nakon dva krvava rata, godinama pokušavali razvijati takvu, što uspješniju suradnju. Vi ne biste trebali očekivati od nas da prestanemo misliti kako su vaša suradnja s drugima i dobri odnosi sa susjedima podjednako važni kao i odnosi s Europskom unijom. Primjerice, za nas nema nikakva smisla da otvorimo naše tržište za vaše proizvode, industrijske i poljoprivredne, ako vi istodobno ne otvorite svoja tržišta jedni drugima u regiji. To je, dakle, jednostavno. No, to, naravno, ne znači da mi pokušavamo stvoriti neku novu Jugoslaviju. Jugoslavija prestavlja samo prošlost, ona se krvavo raspala osamdesetih i devedesetih. Nitko tko ima zdrav razum neće htjeti to napraviti. Znači li to da mi ne želimo Hrvatsku tretirati kao Hrvatsku? Naravno da ne znači! Mi se želimo baviti s Hrvatskom na apsolutno specifično hrvatski način, želimo se baviti posebnim hrvatskim problemima i njezinim aspiracijama. To je ono o čemu ćemo pregovarati u sljedećih šest mjeseci. To će biti specifično hrvatski sporazum, kao što je poseban sam po sebi i onaj koji imamo s Makedonijom.

- Svaku ćemo državu ocjenjivati individualno, na osnovi napretka koji će postići, ali, moram ponoviti, mi bismo odbacili našu povijest kada bismo rekli da nas nije briga kakvi su vaši odnosi sa susjedima, što zabranjujete njihove proizvode na vašem tržištu, da nam je svejedno ako vodite lošu politiku prema susjedima. Jednostavno, ne vjerujem da vi to želite činiti. To bi značilo odbijanje svega onoga za što se Europska unija zauzima. Kada Hrvatska i druge države budu dio EU, postat će dio jednoga jedinstvenog tržišta.

- Ne mogu ići dalje od onoga što sam već rekao: postoji mogućnost za punopravno članstvo u Europskoj uniji na kraju procesa stabilizacije i pridruživanja. Ali, zašto ljudi ne pogledaju malo što mi činimo drugdje? Pogledajte samo postojeći proces proširenja. Jesmo li rekli ili govorimo li bilo kojoj državi koja je kandidat za proširenje i o tome pregovara za učlanjenje u Europsku uniju da ne može postati članicom sve dok i drugi to ne postanu? Mi to ne govorimo niti jednoj državi kandidatu. Vi možete postati čalnicom EU u onom trenutku kada ispunite kriterije. To je ključna stvar. Mi u Europi imamo svoje vrijednosti, o njima ne možemo pregovarati, nego ih možemo samo dijeliti s drugima. Onda kada vi budete potigli isto, kada s nama budete dijelili sve naše vrijednosti, onda možete postati i član našeg kluba. Mi ne možemo odustati od naših vrijednosti. Jednostavno, ako Hrvatska bude išla brže od drugih, ako bude ispunila sve uvjete, onda je mi ne možemo kočiti niti je držati na čekanju zato što neka druga država to još nije postigla. Da nismo odlučni u tome načelu, u cijelom ovom procesu, onda ne bismo ni počeIi pregovore s Hrvatskom prije nego s drugim državama koje još nisu ispunile uvjete za početak pregovora. Okončali smo pregovore s Makedonijom, počeli smo ih s Hrvatskom, ali još nismo počeli pregovore s Albanijom, ni Bosnom i Hercegovinom, ni sa Srbijom jer oni moraju postići još veći napredak.

- Novac iz programa CARDS novac je koji smo spremni davati u razdoblju od 2000. do 2006. godine, a, riječ je o iznosu od 4,5 milijardi eura. Procedura koju želimo slijediti ima za cilj ubrzati isporuku te pomoći. Raspravljat ćemo individualno i s državama članicama i onima iz regije za ulaganje toga novca u ovoj i sljedećim godinama. Novac koji smo obećali prije toga u sklopu Pakta o stabilnosti drugi je novac i nije povezan s tim iznosom.

- Kakvu bismo korist učinili Hrvatskoj ili bilo kojoj drugoj državi u regiji da nismo pomogli u pokušajima čišćenja Dunava? Kakvu bismo korist učinili vama ili nekome drugome da narodu Srbije ne isporučimo energiju za nadolazeću zimu, da im ne pomažemo s hranom, lijekovima itd? Tko bi imao koristi od toga?