Izjava da je Beograd oslobođen svih uvjeta glede privođenja “balkanskog krvnika” ruci pravde došla je u trenutku kada se Milošević ponovnim izborom na čelo svoje partije prkosno vratio na političku scenu, pokazujući namjeru da opet zauzme nedavno izgubljene pozicije. Svijet njegov comeback neće dozvoliti. Sigurno ga se može onemogućiti samo kad bude iza haške brave. Izjave o neuvjetovanju evropske pomoći Beogradu treba po svoj prilici shvatiti tek kao pokušaj da se novoj vlasti u Jugoslaviji uoči skorih izbora u Srbiji situacija ne otežava. Koštunica u svojim rukama još ne drži ni jednu ozbiljnu polugu vlasti i međunarodna je zajednica spremna na poček dok ih ne pohvata. Čak i iz Haškog suda izjavljuju da je do okončanja izbora u Srbiji Miloševićevo hapšenje teško očekivati, ali oni ne odustaju, samo će se još malo strpiti. Slično se izjašnjavaju Amerika i Njemačka. Washington osuđuje Miloševićev ponovni izbor te ističe da ga se, kao osumnjičenog ratnog zločinca, pravdi mora privesti. Njemački kancelar Schroeder ima razumijevanja za činjenicu da je Koštunici sada prioritet stabiliziranje vlasti. Ali Njemačka će, rekao je, svakako inzistirati na tome da Beograd surađuje s Haaškim sudom.

Mada je u ovom trenutku racionalno ne inzistirati na hvatanju Miloševića, izjave kakve je u Beogradu prosuo Prodi, pogotovo ona o bezuvjetnom povjerenju u srpsku demokraciju, zvuče neslano. Objektivno, one stvaraju velike probleme ostalim zemljama u regiji prema kojima Evropa nije tako galantna. Pogotovo stvaraju probleme onima koji se zalažu za bezuvjetnu suradnju s Haškim sudom. Ispada da su u pravu kritičari i protivnici Tribunala koji tvrde da se on pretvorio u isključivo političku instituciju. Konkretno, obaveza suradnje mora važiti za sve zemlje ili ni za koga. Ne može biti selektivna. Ne može se od Hrvatske zahtijevati ono što se ne traži od Jugoslavije. Nejednak tretman aktualnu bi hrvatsku vlast doveo u nezavidnu situaciju. Svakako bi je mogao destabilizirati.