Kad će za godinu dana hrvatski mediji ponovno anketirati građane o tome što misle o europskim integracijama, entuzijazam će vjerojatno osjetno okopniti. Iskustva svih tranzicijskih zemalja, naime, potvrđuju da su prve godine reformi najteže i da se sve nužne mijene u gospodarstvu i u društvu uopće moraju provoditi i uz cijenu porasta nezaposlenosti, pada proizvodnje i neizvjesnosti među ljudima.

Stabilnost političke scene može "uštedjeti" par godina tranzicijskog procesa! Nedavno je Europska komisija objavila redovitu godišnju analizu situacije u klubu kandidata. Nakon gotovo desetljeća truda, napora, uz visoka ulaganja i ponekad nekontroliranim ulaskom stranog kapitala, tek se sada može ustvrditi da su kandidati blizu članstvu. Prije su ispunjeni politički no ekonomski uvjeti. Njih će trebati zadovoljiti i Hrvatska, ali uz dodatak paketa iz regije poput dobrosusjedstva i liberalizacije trgovine. Kandidatske su zemlje - s izuzetkom Malte i Cipra - suočene s dvostruko teškim zadatkom, tranzicijom na političkom i ekonomskom planu.

Provedene reforme u tranzicijskim zemljama pokrile su svaki segment društva i za neke su zajednice doslovce revolucionarne. Pregovarački će tim Hrvatske nesumnjivo dobro obaviti posao, ali pravi pomak prema Europi leži na privredi. Ulaznica na europsko tržište za glavninu roba je povoljna, no svaki se proizvod mora pridržavati pravila koja na tom tržištu vrijede. EU je ponudila puno - Hrvatska u ovom trenutku može malo. U usporedbi sa sadašnjim kandidatima, Hrvatska je zaista u stanju požuriti, iako svakom zaživljavanju novih propisa u praksi treba veoma mnogo vremena.