Europska Unija pokazuje dvoličnost ravnu Austro-Ugarskoj Monarhiji. Kad je Bosna i Hercegovina 1908. prestala biti otomanski pašaluk, Habsburška dinastija namjerno nije “Tursku Hrvatsku” (do Vrbasa i rijeke Bosne) integrirala s Hrvatskom, nego ju je stavila pod protektorat Beča i Budimpešte, jer je Zapad (u liku i djelu Austro-Ugarske) na jugo-istoku Europe početkom 20. stoljeća Hrvate sputavao a Srbe poštivao. Kobni metak za prijestolonasljednika Ferdinanda ipak je na kraju stigao iz beogradske čaršije, a rezultat sputavanja hrvatskog naroda od strane stranih gospodara bio je nestanak Austro-Ugarske Monarhije i Habsburške dinastije, i 20 milijuna poginulih ljudi u Prvom svjetskom ratu. Da Hrvati 1918. nisu završili u tamnici naroda, Jugoslaviji, Principov metak ne bi bio najlošije rješenje.

Predsjednik europske vlade, Talijan i ljevičar Romano Prodi je na sastanku sa jugoslavenskim predsjednikom Koštunicom zajamčio da Jugoslaviji od strane Europske Unije neće biti postavljeni nikakvi politički uvjeti prilikom procesa pridruživanja SRJ-EU, niti će financijska pomoć Unije biti uvjetovana suradnjom Beograda sa Haaškim sudom za ratne zločine. Slobodan Milošević može pored europskih ljevičara mirno spavati. Crnogorsku težnju za nezavisnošću Prodi naziva dezintegracijom. Prodijeva izjava predstavlja 15 vlada iz država EU od kojih se niti jedna od njega nije ogradila. Stav europske vlade iz Beograda ugrožava nacionalnu sigurnost Hrvatske koja je do sada morala ispuniti sve uvjete Haaškog suda, koja je nekritički i bezuvjetno surađivala s Haaškim sudom i koja će pod Račanovom vladom surađivati i u slučaju nepravednih optužbi Haaškog suda za “Oluju”.

Dvoličnost vlada Europske Unije i njihovog eksponenta Romana Prodija prevršila je svaku diplomatsku mjeru a kamoli bon-ton ponašanja. Ovakav stav iz Bruxellesa predstavlja destabilizaciju i dezintegraciju Hrvatske.