Vjesnik: 29. 11. 2000.
Herald Tribune - Europsko izdanje
Suparnički međunarodni programi za pomoć koče oporavak Balkana
“Stabilnosni pakt za jugoistočnu Europu, koji je pompozno najavljen prije 18 mjeseci kao odgovor Zapada na nesigurnost i nasilje na Balkanu, sada kada Milošević više nije jugoslavenski predsjednik, posrće.
Izrađen nakon zračne kampanje NATO-a 1999. godine, Pakt su većim dijelom zamislili Nijemci i Amerikanci kako bi koordinirali pomoć za Balkan. Milošević u Beogradu, a hrvatski diktator, Tuđman u Zagrebu, tada su još bili na vlasti a regija je bila u lošem i nestabilnom stanju.
Pakt je za cilj imao pokazati predanost Zapada zemljama kojima je prijetio ili koje je oštetio Milošević, a trebao je ostvariti i nešto brze pomoći. No potpora, kao što se to često događa u međunarodnoj diplomaciji, nije bila brza, a jedinstvena strategija iza projekta ni do sada nije jasna.
Sad kada je Tuđman mrtav, a Milošević uklonjen s vlasti glavne zadaće pakta preuzima EU, koja ima novac i dužnosnike.
Europski povjerenik za vanjsku politiku, Christopher Patten, i povjerenik za sigurnosna pitanja, Javier Solana, bivši glavni tajnik NATO-a, Balkan vide kao veliki test europskih nastojanja da stvore učinkovitu, zajedničku vanjsku politiku. (…) Trideset članova pakta, predvođene Nijemcem Bodom Hombachom, na ovo imaju primjedbi. 'Trebali bismo pozdraviti pomoć, no jasno je da postoji suparništvo', kazao je jedan od članova. Naglasili su kako pakt surađuje sa 44 zemlje koje nisu pripadnice EU-a, SAD-om i Japanom, kao i nevladinim agencijama, i da te zemlje i organizacije možda i nisu oduševljene što EU ima glavnu ulogu na Balkanu. (...). 'Hombach može predstavljati sve', kazao je dužnosnik, 'no nema poluga moći.'
Kako bi odgovorio na kritike da se ne čini mnogo, Hombach je kazao kako će 2.4 milijuna eura u proljeće biti odvojeno za projekte koji bi odmah imali učinka. Ipak, nad njihovim dovršavanjem nema mnogo nadzora. (...)
Pola novaca potrošit će se na infrastrukture, no drugi projekti uključuju izobrazbu zaposlenika u medijima, fiskalnu reformu.., borbu protiv korupcije, repatrijaciju izbjeglica i zalaganje za prava manjina.
Ipak, to su upravo oni projekti koje EU obuhvaća svojim Sporazumom za stabilizaciju i pridruživanje, nastojeći pregovarati sa svakom balkanskom zemljom.
Ti sporazumi, zamišljeni su tako da se ova regija usmjeri prema članstvu u EU-u, u obliku suugovora, s time da pomoć koja se zemljama - potpisnicama šalje ovisi o njihovim djelima (…)”, piše Steven Erlanger