Dnevni osvrt O zbunjujućem istupu Gorana Granića o suradnji s Haagom piše Boris Vlašić

U nekim krugovima smatraju da je glavna tužiteljica Carla del Ponte nedavno prozvala Hrvatsku pred Generalnom skupštinom UN-a zato što se Haag sprema ovamo poslati optužnicu. Najavljuju da će neki politički značajan Hrvat biti optužen za ratni zločin počinjen tijekom akcija Bljesak, Oluja ili Medački džep i da je Del Ponte zapravo pripremala teren tvrdeći da Hrvatska ne surađuje s njezinim uredom. Hrvatski dužnosnici, među kojima je i dr. Goran Granić, potpredsjednik Vlade i predsjednik Savjeta za suradnju s Haagom, zasigurno znaju mnogo više o tome što se sprema.

No, kako nije politički mudro iz čista mira najaviti događaje kojih se mnogi plaše, Granić je u razgovoru za Globus istupio malo zbunjujuće. Rekao je kako je isticanje Haaga da se pokreću postupci nad Hrvatima za Bljesak i Oluju "politički pritisak i vrijeđanje žrtava". Dr. Granić je točno, čini se, definirao poteze Haaškog suda rekavši da se istrage o zločinima vode po etničkom principu i da se pritom ne vodi računa o tome kakav je rat bio u Hrvatskoj, niti o hijerarhiji odgovornosti za nj. Izložio je i principijelnu platformu suradnje Hrvatske s Haagom, definirajućije kao dogovor i dijalog, a ne diktat Haaškog tužiteljstva. Granić je spomenuo i to da je poslao pismo tužiteljici u kojem traži objašnjenje nekih njenih zahtjeva, ne otkrivajući o kakvim je zahtjevima, riječ. Rekao nam je kako se Hrvatska bori za ravnopravne odnose s Haagom, ali nije rekao kakvi su to odnosi, niti kako ih misli postići. Najavio je diplomatski otpor, čak i uz prijetnju sankcijama, što se rijetko čulo s tako visokog političkog mjesta u Hrvatskoj.

No, ono bitno za priču o kažnjavanju ratnih zločina nije rekao. Što će, naime, učiniti Vlada da kažnjavanje uistinu pokaže pravu svrhu i da se za zločine odgovara prema principu njihova značaja, što se, naravno, umnogome odnosi na odgovornost agresora, srpskih vojnika i časnika. Nije rekao ni zašto bi se Vlada odupirala zahtjevu Haaškog suda ako i bude optužen netko iz Hrvatske? Samo zato što će biti riječ o Hrvatu, ili stoga što uistinu nije odgovoran? Kako, naime, znamo da netko nije odgovoran ako se naši sudovi nisu prema tome odredili? Iz čega onda izvlači tvrdnju da za Hrvatsku nije sporna činjenica da su od 1991. do 1995. zločine činili i Hrvati, kada imamo tek nekoliko istraga od kojih je gospićka najpoznatija?