Rezultati općih izbora u BiH, održanih prije tri tjedna, na teške su muke stavili međunarodne predstavnike zadužene za provedbu Daytonskog sporazuma, ali i domaće političke aktere. Izborni su rezultati, naime, daleko od onoga što su međunarodni predstavnici priželjkivali i očekivali - umjesto glatke pobjede oporbenih stranaka, dogodilo se da se neočekivano velik broj glasača opredijelio za tri nacionalne stranke, ali istodobno izborni rezultati otvaraju široke mogućnosti poslijeizbornog koaliranja. Komplicirani ustavni ustroj BiH - riječ je o zemlji koju čine dva entiteta i tri konstitutivna naroda - provedbu izbornih rezultata čini mukotrpnom, a ovogodišnji su izbori taj posao dodatno otežali budući da nijedna politička skupina nije osvojila većinu koja bi joj omogućila formiranje vlasti na razini BiH ili u nekom od dvaju entiteta. Nakon prvih općih izbora (1996.) nije bilo nikakvih dvojbi o tome tko će i kako formirati vlade dvaju entiteta i BiH. Drugi izbori, 1998. godine, nisu donijeli osobitih promjena kad je riječ o formiranju vlasti u Federaciji BiH i na razini BiH, ali su bili tako jednostavni - u srpskom entitetu se u međuvremenu dogodio raskol u vladajućoj garnituri, SDS je izgubio vlast, ali suparnička snaga, koalicija »Sloga« nije uspjela osvojiti natpolovičnu većinu, pa je parlamentarnu potporu vlade osiguravala jako nestabilnom većinom sastavljenom od koalicije »Sloga« i nesrpskih zastupnika. Ovogodišnji izbori su, pak, promijenili odnos snaga među strankama koje su pretendirale na bošnjačke glasove, pa SDA u Federaciji BiH ima samo relativnu većinu i neznatnu prednost nad SDP-om, a važan čimbenik postala je i Stranka za BiH. Poziciju nalik dosadašnjoj zadržao je samo HDZ, iako analize izbornih rezultata da je dio njegovih birača »pobjegao« oporbenim strankama, uključujući i SDP.

Prema ustavnim odredbama, entitetske vlade i Vijeće ministara BiH, koje igra ulogu vlade, trebale bi se formirati u roku od 30 dana, ali je pitanje može li se u sadašnjim okolnostima taj rok ispoštovati. Alija Izetbegović, predsjednik SDA, poziva nacionalne stranke na poslijeizbornu suradnju i formiranje izvršne vlasti, a određene korake na formiranju koalicije poduzimaju i čelnici (dosadašnje) oporbe. No, nacionalne stranke ni na razini entiteta niti na razini BiH ne mogu formirati vladu bez potpore neke od manjih stranaka, što nekima od njih - prije svega Stranci za BiH Harisa Silajdžića - otvara dosad neslućene mogućnosti. Ishod takvih pregovora u načelu je nezahvalno predviđati. Sigurno je samo jedno: međunarodni čimbenici će svoj (nezanemarivi) upliv upotrijebiti da se nacionalne stranke, unatoč relativnoj većini, »preseli« u oporbu. (Ivan Šabić)