Neugodna polemika između ministra financija i vodećih hrvatskih bankara o paketu novih poreznih zakona otkriva dubinska neslaganja o uzrocima, a time i putovima izlaska zemlje iz financijske krize, te opasnu pojavu da Vlada poreze želi koristiti za upravljanje ekonomijom i borbu protiv kriminala. Zbog toga se u hrvatski porezni sustav stao uvlačiti kaos čije je moguće posljedice ovog trena teško sagledati.

S druge strane, zaduživanje hrvatskih banaka i poduzeća u inozemstvu očigledno je prešlo objektivne mogućnosti otplate tih dugova. U posljednjih šest-sedam godina hrvatski bankari stalno posluju sa 1,7 do 2,4 milijarde posuđenih dolara, a inozemni dug tvrki narastao je sa 600 milijuna na 3,2 milijarde dolara. Sve te kredite treba vratiti u sljedećih četiri-pet godina, a hrvatski neto devizni priljev za to nije dovoljan. Pritom, gotovo polovicu inozemnih kredita bankari su u HNB-u pretvorili u kune u iznosu koji doseže cjelokupnu masu gotovog novca u optjecaju u Hrvatskoj. To znači da su sve kunske novčanice emitirane na temelju deviza posuđenih u inozemstvu, koje ubrzo u inozemstvo treba i vratiti, a kune povući.

Bankari s pravom protestiraju i protiv poreza na inozemne intelektualne usluge tvrdeći da bi on bio brana korištenju inozemnoga znanja u Hrvatskoj. Međutim hrvatske tvrtke masovno koriste fiktivne autorske, konzultantske, marketinške i slične usluge da bi u inozemstvu ilegalno prenijele dio svojeg prihoda bez plaćanja poreza hrvatskoj državi. Za, te je usluge, naime, teško ustanoviti jesu li doista obavljene ili su fakture isporučene za njih tek knjigovodstvena varka.

Teško je ustanoviti, ali nije nemoguće: umjesto da paušalno kažnjava uvoz znanja, umjesto da legije činovnika šalje da utjeraju potpuno beznačajne iznose poreza, Vlada bi postupila mnogo pametnije da nekog varalicu uhvati u prijevari i primjereno ga kazni.

No pitanje oporezivanja porasta vrijednosti kapitala (dionica i udjela) te dividendi znatno je ozbiljnije. Bankari tvrde da bi porez na kapitalne dobitke i dividende posve onemogućio razvoj tržišta kapitala u Hrvatskoj, no to je očito pretjerano: Amerika oduvijek ima takve poreze pa ipak ima najrazvijenije tržište kapitala na svijetu.

Ministar Crkvenac taj porez ipak ne bi trebao uvoditi dok u Hrvatskoj postoje samo dvije kvalitetne dionice i jedna jedina obveznica, i to državna. Najveći je ipak sukob nezavisnih stručnjaka i Vlade oko toga treba li porezni sustav štititi kapital poduzeća od inflacije. Sada, naime, hrvatske tvrtke uživaju široku poreznu zaštitu svoje glavnice: prije no što se poduzećima razreže porez na dobit, ona imaju pravo povećati svoj knjigovodstveni kapital za kamatu od pet posto te za porast industrijskih cijena. Vlada ubuduće želi zadržati samo zaštitnu kamatu, i to smanjenu na 3,5 posto.

Moderni porezni sustav mora biti jednostavan i konzistentan. Poreznih propisi moraju omogućiti najjeftinije i najučinkovitije prikupljanje državnih prihoda, Vlada ne smije pomoću poreza rješavati ostale ekonomske probleme. Porezi ne smiju služiti tome da se jedan biznis nagrađuje, a drugi kažnjava, da se sprečavaju prevare i krađe, da se onemogućuje zaduživanje ili potiče zapošljavanje, da se zaustavlja naseljavanje na planinama, a stimulira na otocima.