Politička ubojstva: Nedavno uhićenje Ivana Andabaka u žižu vraća ubojstvo Blaža Kraljevića, generala HOS-a, borca za BiH do Drine

Dobroslav Paraga, predsjednik HSP 1861, je za Jutarnje najavio mogućnost da će i Kantonalnom sudu u Mostaru uskoro podnijeti kaznenu prijavu protiv Brune Stojića, Valentina Ćorića, Mladena Naletilića Tute i Ivana Andabaka, zbog osnovane sumnje da su organizirali i izveli ubojstvo general-bojnika Blaža Kraljevića i još osmorice pripadnika HOS-a. Ubojstvo se dogodilo 9. kolovoza 1992. godine, na kontrolnom punktu HVO-a u kruševskom zaseoku Glamuzinove Kuće, općina Mostar.

U vrijeme ubojstva, Stojić je bio predstojnik Odjela obrane HZ Herceg-Bosna, Ćorić zapovjednik Vojne policije HZ HB, a Tuta i Andabak čelni ljudi Kažnjeničke bojne, čiji su pripadnia i ubili Kraljevića i njegovu pratnju. HSP je 25. kolovoza 1992. podnio kaznenu prijavu protiv prve trojice Vojnom tužiteljstvu i Okružnome državnom odvjetništvu u Splitu.

- Tragovi zločina i zločinaca su definitivno u Hrvatskoj. Tuta, Stojić i Ćorić su bili stupovi hrvatske državne politike u BiH. I većina ubijenih su imali dvojno državljanstvo. Osim toga, svih devet leševa je nakon zločina prevezeno u splitsku Opću bolnicu, da se ustanove uzroci smrti. Kao da to nije bilo očito. Ljudi su bili izmasakrirani kao u filmovima iz vremena AI Caponea. Zločinci su upotrijebili tri pama da bi tisuću posto bili sigurni kako niko neće preživjeti - kaže nam Paraga.

No, u Splitu nikada nije pokrenuta istraga o tom ubojstvu. Paraga je to zvanično saznao tek ove godine. Naime, 21. veljače je od Državnog odvjetništva RH zatražen izvještaj o sudbini kaznene prijave iz 1992. godine. U odgovoru piše da je prijava još 4. prosinca 1992. poslana Vojnom tužiteljstvu u Mostar Jer, navedeno je, mostarsko Vojno tužiteljstvo mjesno i stvarno bilo je nadležno za taj slučaj. Ali je, kaže Paraga, prijava izgorjela u zgradi Tužiteljstva, koja se nalazila u Šantićevoj, na liniji razgraničenja izmedu ABiH i HVO.

Paraga je dokumentaciju ponovo prikupio. I, nakon nedavnog uhićenja Ivana Andabaka zbog sumnje da je krijumčario drogu, kaznena prijava za ubojstvo Blaža Kraljevića proširena je i na njega, kao drugog čovjeka Kažnjeničke bojne. Prijava je iz Državnog odvjetništva RH u Zagrebu proslijeđena Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci. No, 13. studenog ove godine, iz Rijeke je stigao stav da "kaznena djela za koje se okrivljenik Andabak prijavljuje (ubojstvo Kraljevića) nemaju veze s kaznenim djelom za koje je optužen (droga), te je potrebno voditi zaseban postupak".

- Sviđalo se to nekome ili ne, Kraljević i njegovi bojovnici su bili branitelji BiH. I za BiH je od vitalnog značaja da kroz sudski postupak u slučaju Kraljević, počne vraćati povjerenje između ljudi koji su se borili za ideju opstanka zemlje i onih koji su željeli njenu podjelu. I neki od aktera tog ubojstva su u sustavu zemlje. Ne radi se samo o Stojiću ili Ćoriću. U osmrtnici Kraljeviću je javno prozvan i Ivica Primorac, koj je nazvan Judom - kaže Paraga.

Uloga Primorca, Kraljevićevog zamjenika, u atentatu više je nego zanimljiva, ali je i nerasvijetljena. Dva dana prije atentata Primorac kreće u Zagreb, po neke materijale. Tamo se nije pojavio. Ispostavilo se da je ostao u Grudama, kod Mate Bobana i vrlo brzo dobio čin pukovnika. Kasnije je postao prvi čovjek obavještajne službe u jednom dijelu BiH. Možda su i zato, po Paragi, nadležni u BiH dužni tu stvar izvući iz ladice.

I od Harisa Silajdžića, tada premijera RBiH, tražio sam da pred Haškim tribunalom pokrene istragu o ubojstvu Kraljevića i suboraca, ali on to nije učinio. Nakon svega, počeo sam sumnjati da je posrijedi neka užasna sprega ljudi koji su predstavljali službenu vlast BiH i onih koji su u Zagrebu zapravo naredbodavci i izvršitelji zločina - kaže Paraga.

Kraljević se iz emigracije u Australiji, gdje je proveo 30 godina, vratio početkom agresije na Hrvatsku. Bio je dobro situiran, tako da je mogao pomoći u pripremi otpora. Rođen je u okolini Ljubuškog. U Hrvatskoj se, kaže Paraga, uglavnom bavio politikom. Koncem 1991. je u Hercegovini otpočeo obuku oko 10.000 dobrovoljaca. Naoružavao je i branitelje u ostalim dijelovima BiH. Često je posjećivao Sarajevo, Paraga tvrdi da je imao i podršku Alije Izetbegovića i Sefera Halilovića.

- Trebinje je oslobodio sa 12.000 Ijudi pod svojom komandom. U pričuvi ih je imao još toliko, no on nikoga nije slao u borbu nedovoljno naoružanog. Vučurević je pobjegao glavom bez obzira... I dok smo mi proslavljali pobjedu, stigla je vijest da je Kraljević ubijen. Samo 48 sati nakon što je oslobodio Trebinje! Dan nakon oslobađanja Trebinja pozvan je kod Bobana da se, navodno, dogovore o daljem borbenom djelovanju u Hercegovini. Taj sastanak je organizirao Vinko Martinović Štela, zapovjednik HOS-a u Mostaru. Kazao je i da je pripadnicima HVO-a naglo porastao moral. No, na povratku je Kraljević ubijen. Bio je prepreka stvaranju granica HZ HB koje su dogovorili Boban i Karadžić priča Paraga.

No, u HSP 1861 domogli su se izjava trojice svjedoka koji su se slučajno zadesili na punktu u Glamuzinovim Kućama. Izjave su dali istražnom sucu Općinskog suda u Ljubuškom, koji je uviđaj o ubistvu Kraljevića obavio dan nakon ubistva. Radi se o svjedočenjima braće Gordana i Ivana Martinovića, te Zdenka Džebe. U izjavi Gordana Martinovića, između ostalog, stoji:

- Krećući se vozilom kadet, kojim je upravljao brat Ivan, po dolasku u Kruševo, kod Glamuzinovih Kuća na punktu smo zaustavljeni od strane vojne policije. Policajac je zatražio od mog brata dokumente. Okrenuo sam se pozadi i vidio iza nas dva vozila sa naljepnicom HOS. U tom momentu vidio sam da je iza zida došao u maskirnoj uniformi jedan čovjek koji je imao argentinsku pušku u ruci. Repetirao ju je i kretnjom ruke pokazao vozaču automobila HOS da izlazi. Tada sam se okrenuo naprijed i vidio da je i vojni policajac koji je zatražio dokumenta od mog brata, prošao ispred našeg vozila na drugu stranu, repetirao pušku i pošao u zaklon. U tom momentu, ja sam rekao: ‘Ivane, gas' i legao pozadi. Najednom se čula rafalna paljba. Ivan je krenuo sa vozilom. Osjetio sam bol u nozi, ali tada nisam znao što je. Džeba Zdenko je počeo vrištati pa sam ga ja pitao što mu je, a on je rekao da je u nogu ranjen. Došli smo do Mjesnog doma u Kruševu, gdje smo od policajca zatražili vozilo Hitne pomoći svjedoči Martinović.

Nedugo nakon ubojstva, Paragi je video-traku sa snimkom cijelog događaja na barikadi, za 10.000 DM, ponudio Merim Delijašević, pripadnik Kažnjeničke bojne. Transfer te video-kasete nije obavljen jer se Delijašević prepao osvete svojih suboraca iz Kažnjeničke bojne. Delijašević je u iskazu koji je objavila Hrvatska domovina kazao kako je on u akciji bio za jednim od tri pama, za što je dobio 5.000 DM. U tu akciju ih je, navodno, poslao Tuta. Učestvovalo je oko 20 Ijudi, a ispaljeno je 2.000 metaka. Na spomenutoj video-kaseti se, prema Delijaševićevom kazivanju, vidi Andabak, ali ne i Tuta "jer se krio od kamere". Paraga kaže da je Delijašević sada negdje u Njemačkoj.