Nedavni Zagrebački summit i pojačana briga za stanje u regiji udaljili su privremeno predsjednika Stipu Mesića od hrvatske svakodnevice pa se na trenutke činilo da više zna o Koštunici i Kosovu nego o problemima s kojim se svakodnevno bore građani Hrvatske.

Tako se nakon njegove posljednje konferencije za novinare na kojoj, primjerice, nije znao odgovoriti na pitanje trebaju li korisnici proračuna dobiti božićnicu, moglo zaključiti da se Mesić posve posvetio vanjskoj politici. Kraj tjedna donio je, međutim, veliki zaokret i Predsjednik se odjednom vratio na domaći teren uključivši se u spor između Vlade i sindikata koji predstavljaju radnike u državnim i javnim službama iako samo dva tri dana ranije nije imao stav o radničkim zahtjevima. Sada najavljuje da će odigrati ulogu posrednika između sindikata i premijera Ivice Račana zbog čega ga je i pozvao na razgovore sljedećeg tjedna.

Od Račana Mesić nesumnjivo očekuje da odustane od namjere da Vlada sindikatima ne popusti ni za milimetar bez obzira na najavljeni štrajk više od 200.000 radnika. U tom bi slučaju Predsjednik Republike potvrdio svoju ulogu stabilne točke sistema, a Vlada ga ne bi mogla optužiti za jeftino kupovanje političkih bodova jer Mesić ipak nije izričito podržao sindikalne zahtjeve nego "samo" pozvao Vladu na dijalog. Premijer bi mogao Mesiću uzvratiti da je i sam zaslužan za velika očekivanja radnika jer je uporno tvrdio da Europa u Zagreb neće doći praznih ruku. Darovi su daleko ispod očekivanog, obećavanog i neophodnog. No, to je ipak zajednički problem dvojice vodećih ljudi u državi koji hitno moraju sjesti za stol i raspraviti kako normalizirati stanje u zemlji. Formalni povod su najavljeni radnički prosvjedi, ali oni su samo kap i moru neriješnih problema.