Zdravku Tomcu još nije jasno što je to regionalno a što individualno u pristupu EU-a, a Goran Granić, Račanov zamjenik, sasvim je neočekivano, govoreći o suradnji s Haaškim sudom, ponovio fraze prošlih deset godina. O Europskoj se uniji u Hrvatskoj i dalje raspravlja u velikim strateškim opservacijama, vječito garniranim nekim zavjereničkim teorijama. Stoga je dobro što su pregovori započeli.

U srijedu Europska komisija šalje Zagrebu pregovaračke direktive, dokument od 30 stranica, prema kojemu će Hrvatska voditi pregavore sljedećih šest mjeseci. Sporazum sadrži čitav niz odredaba i zakona koje Hrvatska mora ispuniti želi li postati dijelom EU-a. Od prihvaćanja zakonodavstva još je važnija njihova provedba. Hrvatska je europska zemlja, no nije zemlja Europske unije, pa ju je desetljećima, zajedno s ostalima u regiji, karakterizirala visoka deregulacija. Već postojeći, dobri zakoni nisu se poštivali. Početkom pregovora s Europskom komisijom o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, Hrvatska započinje dugotrajan proces, koji ministar za europske integracije s punim pravom naziva "vađenjem utrobe". Hrvatska neće s Bruxellesom, kao što se to obično misli, pregovarati. Uvjeti i standardi prihvaćaju se bez pogovora. Pregovara se jedino o rokovima njihove primjene.

Prvo poniranje u dokument pregovaračkih direktiva vrlo će brzo otkriti nove razlike među vladajućom šestoricom. Dogovora nema, kao ni neke strategije o ključnim pitanjima poput onoga o privatizaciji poduzeća u državnom vlasništvu ili pak ukidanja državnog monopola. EU propisuje, odnosno zabranjuje uplitanje države u gospodarstvo. Sasvim konkretno, kada se ta odredba prihvati Vlada više neće smjeti sanirati poduzeća.

Najveći će problem, dakle, biti brzina kojom će Hrvatska biti spremna provesti sve što proistekne kao obveza ili dogovor iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Unutar tih prijelaznih razdoblja, o kojima se jedino i pregovara, Hrvatska treba liberalizirati svoje tržište i što prije stvoriti uvjete za ulazak stranog kapitala. Zbog kompliciranosti procedure i moćnih lokalnih lobija, strani kapital izuzetno teško ulazi u Hrvatsku. Stjecanjem statusa pridružene članice, što bi se ipak trebalo dogoditi prije ljeta sljedeće godine, posao nije gotov, naprotiv. Već u Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, Hrvatska prihvaća nekoliko područja uvjeta za punopravno članstvo, poput slobodne tržišne utakmice, ukidanja monopola, transparentnosti državnih subvencija, zaštite potrošača i normizacija. Popis uvjeta koji se nastavlja na novih 80.000 stranica potrebnih za punopravno članstvo.