Lomilo se na Milanu Bandiću, a slomilo na Zdravku Tomcu. To bi bio sukus višemjesečnih kadrovskih trvenja u SDP-u, čija je subotnja konvencija definirala nove odnose snaga unutar stranke. Kao što se i naslućivalo, Tomca je "pokopalo" vezivanje s Jerkom Zovakom, nesuđenim Račanovim protukandidatom. Šuškalo se, naime, da je inspirator Zovakovih radikalnih stavova o stutatu i unutarnjem preustroju stranke upravo njegov "lancman" Tomac. Budući da je na konvenciji SDP-a ipak pobijedila politika kontinuiteta, Tomac se s pozicije "čovjeka br. 2", kako su mu tepali proteklih desetak godina, spustio čak dvije stepenice niže, postavši tek jednim od 120 članova Glavnoga odbora.

Nije sporno da je Tomac, zajedno s Račanom, bio među najzaslužnijima za ponovni uspon današnje vladajuće stranke. Tijekom Domovinskog rata često je bio i eksponiraniji od svoga stranačkog šefa, što je proizlazilo i iz dužnosti potpredsjednika Vlade demokratskog jedinstva. Tomac je tada više nego uspješno dokazivao da SDP nije talac jugoslavenstva i komunizma, za što je bio prozivan, već stranka koja je na čvrstim hrvatskim pozicijama, zagovornica demokratskih i tržišnih vrijednosti. HDZ ga je tih godina na različite načine pokušavao pridobiti u svoje redove, svjestan koju bi to pomutnju izazvalo u njegovoj stranci i najširoj javnosti. Tomac ne samo da nije promijenio stranačke redove nego je i profitirao istupanjem iz Gregurićeve Vlade.

Veliku je uslugu svojoj stranci učinio i prihvaćanjem kandidature na predsjedničkim izborima 1997., iako je znao da nema nikakve šanse protiv Franje Tuđmana. No, s obzirom na to da je uspio pridobiti veći broj glasova od Vlade Gotovca, iza kojega je stajalo petnaestak stranaka i udruga, to je bio jasan znak da SDP postaje oporbeni lider.

Najdelikatniji se Tomčev zadatak ticao vođenja siječanjske predsjedničke kampanje za Dražena Budišu. Rezultat je poznat, što ga je pogodilo jednako kao i njegova štićenika. Tada su počele i intrige oko Tomčeve navodne prevelike ideološke bliskosti s HSLS-om, to više što je on i inicirao koalicijsku suradnju s tom strankom, koja je i dovela do njihove uvjerljive parlamentarne većine. Doda li se tome da je Tomac oštro kritizirao Haaški sud i predsjednika Mesića, te da je izjavio da između njega i Budiše nema ideoloških neslaganja, to je u dijelu njegove stranke shvaćeno kao "koketiranje s nacionalizmom". Zaradio je etiketu SDP-ova "populista" i "desničara", što je bio i uvjet njegova neizbora na potpredsjedničku dužnost. Zovak se samo dobro uklopio u tu priču.