Slobodna Dalmacija: 06. 12. 2000.

PUKLA PREDIZBORNA "VRUĆA VEZA" PREMIJERA I MEDIJSKOG MAGNATA

Pavić je Račanov kamen oko vrata

Žalosno je da državne institucije sudjeluju u podizanju naklade bilo kojeg lista, a još tragičnije da svoje akcije pokreću nakon novinskih tekstova. A što se tiče Ninoslava Pavića, njemu je izgleda država zacrtala sudbinu SDP-ova Kutle...

Piše: Anita MALENICA

Izjava ministra unutarnjih poslova Šime Lučina, na Aktualnom satu, kako akcija MUP-a, koja je uslijedila nakon objave tzv. ortačkog ugovora između Nina Pavića, Ivića Pašalića, Miroslava Kutle i Vinka Grubišića u "Republici" nije koordinirana, bila bi komična da nije tragična.

Ne samo da se država već mjesecima pokazuje nesposobnom razriješiti pitanje tzv. ortačkog ugovora, koji, nota bene, već mjesecima posjeduju i predsjednik Mesić, i premijer Račan, nego nakon ove ministrove izjave i glavne državne institucije postaju nevjerojatno smiješne.

Nema te osobe sa zdravom pameću u Hrvatskoj koja bi povjerovala ministru Lučinu kako je Ivi Pukaniću transkript ortačkog ugovora "pao s neba", a ne iz neke od državnih institucija ili samog Ureda Predsjednika.

Isto tako, nitko normalan ne može povjerovati kako je akcija objavljivanja, a nakon toga privođenja, nekih od glavnih aktera najnovije medijsko-političke afere koja trese i novinarski ceh i politički establishment samo puka koincidencija.

Počnimo redom: dolaskom nove vlasti nisu samo otvoreni toliko nužni demokratski procesi, otvoreni su i brojni arhivi koji su potom objavljivani po načelu dnevnopolitičke uporabe. Naravno, zadovoljstvo da objavljuju sadržaje Tuđmanova arhiva imali su, pored stranih novinara, još jedino izabrani mediji poput "Nacionala" i "Ferala" koji su još iz predizbornog vremena bliski predsjedniku Mesiću.

S druge strane, za "Globus" i ostala izdanja EPH-a ostala je svima također vidljiva naklonost premijera Račana. On nipošto nije zaboravio da je upravo uz pomoć tih medija došao na vlast. Štoviše, svi se vruće sjećaju kada je lider šestorice Račan s medijskim magnatom Pavićem neposredno nakon završenih izbora 3. siječnja dijelio Murtićeve grafike za doprinos u demokraciji. Isto tako, tko može zaboraviti trojni sastanak u Vladi: Račan — Pavić — Galić, nakon čega kolega Galić postaje direktor HRT-a. A bilo je toga o-ho-ho još...

I kako onda povjerovati premijeru Račanu da se s Pavićem sastao samo nekoliko puta u životu? Međutim, ono što je znakovitije od odgovornosti sadašnje političke garniture u ovoj nadasve neugodnoj aferi jest činjenica da je s glave EPH-a pala aureola nedodirljive nezavisno-demokratske novinske kuće. Naime, sudeći prema sadržaju tzv. ortačkih ugovora, Pavić je "legao s HDZ-om, a ustao sa SDP-om". Očito je da je Pavić u zadnjih deset mjeseci postao težak kamen oko Račanova vrata i, čini se, prema prvim potezima policije, ali i pravne države da mu je namijenjena sudbina "SDP-ova Kutle".

Ovdje, međutim, valja istaknuti kako je nedopustiv način na koji se nova vlast, preko novoutemeljenog lista "Republika", obračunava s Pavićem, ali i s Kutlom, Grubišićem i Pašalićem. Žalosno je da državne institucije sudjeluju u podizanju naklade bilo kojeg lista, a još je tragičnije da svoje akcije pokreću nakon novinskih tekstova. To više što je aktualna vlast imala - i svi znaju da je to istina - dovoljno argumenata da pokrene akciju!

Stoga, nemuštim uvjeravanjima kako akcija policije nema veze s izlaskom novog dnevnika nitko ozbiljan ne može povjerovati. Što se, pak, tiče samog Pavića, on u prijašnjem režimu nije služio HDZ-u, nego jednom od najprozivanijih i najomraženijih likova te stranke dr. Iviću Pašaliću. To nije niti čudno budući da je Pašalić, kao jedan od najmoćnijih ljudi u državi u to vrijeme bio politički mentor Miroslava Kutle, a sudeći prema sadržaju ortačkog ugovora, Kutle je time bio i nezaobilazni poslovni partner Nina Pavića.

Nakon objavljivanja ovog ortačkog ugovora na hrvatskoj medijskoj sceni ništa više neće biti kao prije. Pale su sve maske, a pred novinarskim cehom je mukotrpan put da dokaže svoju vjerodostojnost, profesionalnost i neovisnost o političkim lobijima bilo vladajućih, bilo oporbenih stranaka. Ostaje dvojba kako to postići nakon što se godinama brižljivo stvarana medijska slika kristalizirala kao virtualna stvarnost.