Republika: 06. 12. 2000.

Damir Kajin: Proračun neće izdržati godinu dana – rebalans čekam u lipnju

"Građanima moramo pogledati u oči i reći da se zahtjevima ne može udovoljiti"

Razgovarala: Marina K. Sabolić

Vlada je najavila reduciranje predviđenih izdvajanja za dječji doplatak, porodiljske naknade, invalide i hendikepirane osobe, dok su istovremeno povećani izdaci za reprezentaciju. Štedi li država na ionako lošem standardu građana?

Damir Kajin: Teško se mogu suglasiti s tvrdnjom da je Vlada socijalno neosjetljiva prema svojim građanima jer su pojedine stavke socijalnih prava ipak veće nego što su bile ikada poslije 1990. godine. Ne smijemo zaboraviti da je državna potrošnja od svih tranzicijskih zemalja najviša u Hrvatskoj, Albaniji i Mongoliji. Ostaje otvoreno pitanje koje je stavke trebalo korigirati: jesu li to kapitalne investicije, čije smanjenje može dovesti u pitanje opstojnost hrvatske građevinske operative, ili neki drugi Vladini programi. Da se išlo na brže smanjenje vojnog roka na četiri ili šest mjeseci sigurno bi se uštedjela golema sredstva, u korigiranoj stavci za Bosnu i Hercegovinu također još ima prostora za smanjenje, a trebalo se razmišljati i o tome da državna administracija ne buja i nakon 3. siječnja. Mislim da velikog prostora za uštede ima u radikalnoj decentralizaciji države, gdje bi ključnu poziciju trebale dobiti buduće općine i gradovi.

Republika: Je li onda proračun više razvojni ili socijalni?

Damir Kajin: Ovo je jedan proračun otrežnjenja, a godina koja je pred nama je nulta godina od koje treba poći u stabiliziranju prilika u zemlji. Stoga građanima moramo otvoreno pogledati u oči i reći da se svim zahtjevima ne može udovoljiti, ali i dati jasna vizija da će već iduće godine živjeti bolje.

Republika: Odnosi li se to i na umirovljenike, koji još uvijek čekaju ispunjenje predizbornih obećanja?

Damir Kajin: Najbolji dio proračuna je pokušaj usklađivanja mirovina s plaćama. Osim 1,75 milijardi po tzv. malom zakonu, u ovom proračunu treba osigurati dodatnih 2,1 milijardi kuna. Ovo povećanje u godini kada je struja poskupjela za 60 posto umirovljenicima je naprosto uvjet njihovog opstanka. Drugo je pitanje raspodjele tih sredstava koja odstupa od očekivanja Matica umirovljenika i koja je, prema njima, nekorektna.

Republika: Zašto se i saborski zastupnici ne solidariziraju s građanima koji su prisiljeni stegnuti remen dok na Markovom trgu pojedinci troše astronomske iznose za smještaj ili mobitel?

Damir Kajin: Mislim da se pogotovo oni koji su dobili legitimitet da zastupaju te iste građane ne smiju ponašati tako rastrošno. Pogreška je učinjena već na početku, kada nisu ispunjena predizborna obećanja o smanjenju saborskih plaća za 40 posto.

Republika: Znate li koliko Vaš parlamentarni angažman košta porezne obveznike?

Damir Kajin: Nisam to izračunao, ali sam svjestan činjenice da se ne radi o malim troškovima. To se posebno odnosi na hotelski smještaj koji dnevno košta više od 500 kuna, a osobno bih, kao i većina zastupnika, bio sretniji kada bih imao stan na korištenje.

Republika: Nije li porazno je da će se privatizacija javnih poduzeća, kao i u vrijeme vladavine HDZ-a, koristiti za punjenje proračunskih rupa, a ne za pokretanje investicijskih ciklusa?

Damir Kajin: Moramo se suočiti sa činjenicom da je to uvjet preživljavanja, iako bi nužno ta sredstva trebalo pretočiti u nove investicije. I ovako je praračun prenapregnut i sigurno neće izdržati čitavu godinu, već će u lipnju najvjerojatnije biti rebalansiran. Neosporno je da neki privredni subjekti trebaju zdravi kapital kako bi stali na svoje noge, ali je porazno da su rasprodane i gotovo sve banke, od kojih su neke sanirane s 50 milijardi proračunskog novca. Te iste banke zbog rizika ne žele kreditima podržati domaće gospodarstvo, i tu je učinjena ključna greška koja sprječava gospodarski oporavak zemlje.