ZAGREB, 6. prosinca - Reforme glavnih institucija Europske unije nužne su da bi se pripremio teren za širenje EU-a na Istok. Hoće li paket reformi europska petnaestorica na summitu u Nici doista i prihvatiti i od iduće godine početi ga primjenjivati? Mnogi u Bruxellesu i metropolama širom Unije pribojavaju se da summit u Nici neće ispuniti očekivanja, odnosno da će biti još jedan u nizu redovnih polugodišnjih (zapadno)europskih sastanaka na vrhu. Bruxelleskim je eurokratima potpuno jasno da nešto treba mijenjati u Uniji kako zbog vlastite vjerodostojnosti tako i zbog obveze da uskoro krenu s primanjem novih članica iz srednje i istočne Europe. Francusko je vodstvo, a osobito predsjednik Jacques Chirac osobito odlučno da Nica uspije, jer bi je to praktički izjednačilo sa značajem Maastrichta iz 1992., a Chiracu zajamčilo visoko mjesto u povijesti Europske unije.

Zbog toga je trenutačni predsjedatelj petnaestoricom Chirac prošloga tjedna obilazio europske metropole kako bi pripremio teren za postizanje »dogovora u Nici«. Kresanje birokracije u Bruxellesu, smanjivanje broja povjerenika u Europskoj komisiji, novi način prebrojavanja glasova u Vijeću ministara te reduciranje, odnosno ukidanje prava veta zemalja članica glavna su pitanja na agendi u Nici. Chiracov pohod po Uniji nije urodio plodom, jer on u francusko ljetovalište u četvrtak ne dolazi s gotovim rješenjima. Proteklih su mjeseci i birokrati u Bruxellesu intenzivno istraživali najoptimalnije recepte za reformiranje Unije. Oni se, međutim, nisu domislili čarobnim formulama kojima bi petnaestorica ubuduće djelovala efikasnije i transparentnije. U Nicu dolaze sa 130-a stranica prijedloga, formula, koncepata ... Predsjednik Europske komisije Romano Prodi, koji je došao na čelo europske vlade nakon velikih korupcijskih skandala u Bruxellesu, posebno je zainteresiran da EU u treće tisućljeće uđe politički jedinstvenija i ekonomski snažnija.

Podjele među petnaestoricom nisu zanemarive. Petorica velikih - Njemačka, Francuska, Italija, Velika Britanija i Španjolska žele povećati svoj utjecaj, a desetorica malih tome se protive. Uoči Nice, međutim, zabrinjava raskol između Pariza i Berlina. Njemačka kao najmnogoljudnija zemlja (80 milijuna stanovnika) i najveći financijer Unije želi i najviše glasova u glavnom tijelu odlučivanja Vijeću ministara. Francuskoj se pak ne mili da bude inferiornija u odnosu na Berlin. Puca li to francusko-njemačka osovina na kojoj počivaju europska petnaestorica?

Chirac i kancelar Gerhard Schröder dakako ne bi se složili s takvim procjenama. Činjenica je, međutim, da ujedinjeni Berlin nastupa samouvjerenije nego ikad. Francuski predsjednik i njemački kancelar, kao uostalom i britanski premijer složni su u jednom - zadržati pravo veta u pitanjima vanjske trgovine odnosno imigracije. Pravo veta pokazalo se svetom kravom za svih 15 članica, Svaka bi od njih, na Prodijevo zaprepaštenje, vetom rado zaštitila vlastite interese. U sjeni takvih unutarnjih nagodbi i pri dnu agende u Nici je i širenje Unije na Istok. Česi i Poljaci vrlo su skeptični u pogledu summita. EU se zapravo boji širenja na Istok, jer će je to iscrpsti financijski i politički. A otezanje s reformama dobar je način da se odgađa proširenje, procjenjuju razočarano u većini srednjoeuropskih zemalja.

Vinka Drezga