Zakonska odredba olakšavanja za tisuću i petstotinjak sudaca, prema kojoj suci imenovani po dosadašnjim propisima ostaju na dužnost i dalje, dolazi godinu dana prekasno. Propustivši učiniti radikalne poteze na početku mandata, nova je vlast pridonijela nesigurnosti sudaca za doživotno im dodijeljene sudačke fotelje. Nesigurnost sudaca nužno proizvodi i širu pravnu nesigurnost. Tako se oklijevanjem i nova vlast ogriješila i o svoje građane. Pokušaj mjerodavnog ministra pravosuđa Stjepana Ivaniševića da apelima ukloni rak-rane sudbene vlasti, kao što je bilo Državno sudbeno vijeće ili predsjednici sudova - jer su proizvod HDZ-ova poimanja sudbene vlasti kao jednog od provoditelja državne politike - nije uspio. Ivaniševićevo pozivanje na stručnu i ljudsku savjest, osim u tri slučaja, nije palo na plodno tlo. Optužbu za revanšizam nova vlast, unatoč tome što nijednom sucu neće pasti dlaka s glave, i tako nije uspela izbjeći. Iako i predsjednici sudova, kao i svi suci, ostaju na svojom mjestima, ako više i ne budu predsjednici sudova, upravo su oni predvođeni predsjednikom Udruge hrvatskih sudaca Vladimirom Gredeljom i predsjednikom DSV-a Antom Potrebicom, gnjevno podigli svoj glas protiv nakana nove vlasti. Tvrdnje da se njihovim smjenjivanjem gazi neovisnost sudaca i samostalnost sudbene vlasti nisu utemeljene. Promjenom ustavnih odredbi o sudbenoj vlasti i usklađivanjem zakona u sudovima i Državnom sudbenom vijeću s ustavnim promjenama, sudstvo ne gubi neovisnost, ali zato grupa koju čine predsjednici sudova i članovi DSV-a, definitivno gubi moć. Kadrovsku politiku više neće voditi oni u ime propale politike koja ih je instalirala. Kandidate za suce i one za predsjednike sudova i članove DSV-a ubudu će predlagati suci sami putem sudačkih vijeća.

Ministar pravosuđa između triju kandidata morat će izabrati predsjednika suda, a Zastupnički dom će samo među više kandidata, koje je predložila struka, izabrati članove DSV-a. Za izbor predsjednika Vrhovnog suda, bit će važno mišljenje Opće sjednice Vrhovnog suda. Nije onda ni čudno da su se oni koji su do sada drmali kadrovskom politikom pobunili, i to tek kada je njihov neprikosnoveni status došao u pitanje. Šutjeli su, međutim, kada je u vrijeme HDZ-a iz sudstva izbačen nepoćudni komunistički kadar, a na ulici završili ljudi koji su u struci uživali ugled, ali nisu bili po ukusu vlasti. Tako se nešto više ne bi smjelo dogoditi, premda bi neki zaslužili da na vlastitoj koži osjete metode čistki koje su sami provodili, kao produžena ruka HDZ-ove politike.