Nacrt pregovaračkih direktiva i početak pregovora o njegovom sadržaju jedna je od rijetko čistih i točno definiranih pitanja hrvatske vanjske politike. Hrvatska se vlast, nakon puno međusobnih svađa napokon odlučila odrediti pregovarački tim. Sva nesreća se sastojala u taštinama članova Vlade, pa je bilo teško utrpati sve u skupinu onih koji bi se, nakon, naravno uspješnih pregovora, željeli pohvaliti i uslikati. Izabran je ipak, izuzetno kvalitetan pregovarački tim na čelu s Nevenom Mimicom. Već 18. prosinca u Bruxellesu započinje prvi krug pregovora od, kako se najavljuje, ukupno tri. Do proljeća iduće godine Hrvatska bi pregovore trebala zaključiti i, nakon procesa ratifikacije petnaestorice, postati pridruženim članom.

Međutim, vjerojatno svjestan mentaliteta hrvatske politike, glavni pregovarač Mimica unaprijed je upozorio kako se završetkom pregovora o stabilizaciji i pridruživanju ništa ne završava, dapače. Nakon što se sporazum parafira, on će sadržavati prijelazna razdoblja unutar kojih će Hrvatska trebati liberalizirati svoje tržište, a na osam područja uvjeta za punopravno članstvo odmah započeti prilagodbu i završiti je u roku utvrđenom sporazumom. Europska unija je Hrvatskoj dala najviše što je mogla; otvarila je pristup gotovo svim hrvatskim proizvodima na europska tržišta. Tu otprilike završava romantična priča o početku pregovora Hrvatske i Europske komisije.

I dalje je, naime, vrlo upitno koliku će korist od asimetrične liberalizacije Hrvatska imati, odnosno koji su to hrvatski proizvodi konkurentni na tržištu Europske unije. Mnogi hrvatski pinizvodi, poput vina, teško će uspjeti, jer hrvatska vina nisu standardizirana. Za EU standarde nije dovoljno ustvrditi da netko proizvodi zdravu hranu samo zato što je iz njegova vlastitog vrta. Nadalje, katastri, gruntovne i vlasničke knjige nisu sređene, pa se vrlo često može ustanoviti da za jedno zemljište postoji tridesetak vlasnika. Za stanje u hrvatskom gospodarstvu nije kriva Europska unija. Povećanje konkurentne sposobnosti hrvatskih proizvoda ovisi o ukupnoj gospodarskoj politici, kod kuće. Početkom pregovora s Europskom komisijom Hrvatska će zakoračiti u nimalo laku spoznaju da je visoko deregulirana zemlja, a da put u EU vodi kroz visoku regulaciju.

Prije toga, hrvatska bi se vlast ipak trebala dogovoriti kako da u političkom smislu osmisli strategiju, jer ona očigledno ne postoji. Budući da je na Račanovu izjavu o dvostrukim mjerilima EU-a prema regiji morala na kraju reagirati Europska komisija, ispalo je da u Hrvatskoj vladi nitko ne čita dokumente EU-a, a Goran Granić bi se pažljivije mogao pozabaviti Haaškim sudom. Umjesto da se reagira na pravim adresama, poput Vijeća sigurnosti, "kukanje" s domaće govornice, retorikom nekih prošlih vremena, pregovaračku poziciju Hrvatske dodatno oslabljuje. Nespretni potezi hrvatske vlasti samo pokazuju da se tadašnja oporba, zajedno sa svima ostalima, uljuljala u sveopću izolaciju.