ZAGREB - Nakon što je ministar poljoprivrede zatražio od ministra gospodarstva da vrati staru cijenu Petrokemijinog umjetnog gnojiva koje je od 1. prosinca poskupjelo 40 posto, postalo je jasno da se sukob Božidara Pankretića i Goranka Fižulića više ne može skrivati. Taj sukob, kao i najnoviji oko otkaza ugovora s tvrtkom In-Cubo, pokazuje da Vlada ima velikih problema s koordinacijom, a da njezini resori djeluju kao države u državi. Zato je pitanje kako će Vlada uspjeti ostvariti svoj gospodarski program - ako iza njega uopće stoji jasna i zaokružena koncepcija, prikladna težini stanja u kojem se Hrvatska nalazi.

Javna je tajna da Fižulić i Pankretić već mjesecima ne razgovaraju, što potvrđuje i pismo koje je prije mjesec dana ministar poljoprivrede poslao premijeru Račanu zahtijevajući da smijeni Josipa Karduna, mladog Fižulićevog ministarskog pomoćnika za strana ulaganja, kojeg je javnost zapamtila ljetos kada se zauzimao za ulazak Dražena Budiše u Vladu. Nakon toga Pankretić nije odustao, već je premijeru uputio novo pismo, u kojem je optužio Fižulića za krađu ideja, misleći na nedavni prijedlog ministra gospodarstva za snižavanje PDV-a na prehrambene proizvode na osam posto.

Kako je Račanov SDP nesiguran u stabilnost Budišine stranke kao partnera u Vladi, u posljednje se vrijeme približava HSS-u i nastoji trgovati s Tomčićevom strankom kao što je to svojedobno, iako na drugi način, znao raditi i HDZ. Naglo zbližavanje Slavka Linića i Božidara Pankretića vidi se i po tome što u trenucima kad je taj SDP-ovac na putu, HSS-ov ministar zamjenjuje ga u vođenju Vladine koordinacije za gospodarstvo. S druge strane, Pankretićevu ministarstvu u proračunu za 2001. osjetno je povećan novac za subvencije (ukupno 1,5 milijardi), od kojih će najviše koristi imati seljaci u najsjevernijim, kajkavskim hrvatskim županijama, toj glavnoj političkoj bazi HSS-a. Gotovo da nema javnog istupa Goranka Fižulića u kojem se ne obruši na te visoke subvencije.

S ekonomskog stajališta, međustranačke trgovine u Vladi otežavaju i dovode u pitanje provodenje njezine koncepcije, a sukob oko poskupljenja gnojiva samo je jedan od brojnih primjera. Vlada je prisiljena dopustiti porast cijena proizvoda iz kutinske Petrokemije, jer se njezini gubici penju na stotine milijuna kuna. Ako ne bude poskupljenja, Petrokemija će ostati bez plina, a Hrvatska bez vlastita gnojiva, zato što će Ina obustaviti plin kutinskoj tvornici.

Naime, Ina će do kraja godine, prema procjenama, imati dvije milijarde kuna gubitka. Od toga, oko tri četvrtine izgubit će na nižoj cijeni naftnih derivata, a četvrtinu, oko 500 milijuna, izgubit će na plinu. No, Vlada mora paziti da Ina - koja je, uza sve to, stranim bankama dužna između 125 i 150 milijuna dolara - ne propadne, jer će u tom slučaju bez plina i benzina ostati cijela Hrvatska, a ne samo Petrokemija. Stoga će morati dopustiti Ini da poslije Nove godine poskupi gorivo i plin na razinu kakva je u susjednim zemljama. S druge strane, hrvatska poljoprivreda doći će u slijepu ulicu zbog ulaska Hrvatske u WTO. Riječ je o začaranom krugu koji se vrti godinama, a iz kojeg Vlada može izaći s jasnom koncepcijom i djelotvornom akcijom, a ne međustranačkom trgovinom.

S obzirom na slabo iskustvo većine članova Vlade s gospodarstvom, čini se da nisu bili neutemeljeni prijedlozi da Hrvatska dobije Vladu stručnjaka koju bi padržale stranke vladajuće koalicije. Doduše, na takvo razmišljanje Račana više ne nagoni Mesić, jer on je nakon promjene Ustava oslabio, a ni oporba, jer nje faktično i nema. Na takvo razmišljanje prisilit će ga jedino teška situacija u zemlji, u kojoj međustranačka nadigravanja i nadmudrivanja sprečavaju djelotvornost Vlade, i to u rijezinom najtežem i najodgovornijem trenutku.

Branko PODGORNIK