Ljutnju istaknutih protagonista međunarodne politike u BiH već godinama izaziva nesrazmjer između ogromne količine novca usute u ime obnove BiH, i malih unutarnjih promjena i napretka. Međunarodna zajednica sumnja u zloporabe, korupciju i kriminalizaciju upućene pomoći, te je u nekoliko navrata pokušala utvrditi gdje je potrošen novac, kome su stigle bespovratne donacije i kreditni aranžmani. To više, jer je za BiH na donatorskim konferencijama odobreno 5,58 milijardi dolara.

Potpuna neravnomjernost i diskriminaciju u raspodjeli međunarodne pomoći u BiH, ponajviše na štetu tamošnjih Hrvata, pokazuju podaci o upotrebi donacija i kredita upućenih u BiH, kojima raspolažu agencije međunarodne zajednice. Analize pokazuju da ukupan iznos potvrđenih donacija i kredita nije 5,58 milijardi dolara, nego samo 3,32 milijarde dolara. Nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, od 1. siječnja 1996. godine do konca 1999. godine, u Federaciju BiH je stiglo 2,64 milijarde dolara donacija i kredita, a u Republiku Srpsku, do konca ožujka 2000. godine, točno 686 milijuna dolara. Negdje je nestalo 2,26 milijaide dolara, tvrde međunarodne agencije, pokušavajući otvoriti istragu o zloporabi donacija u nekoliko kantona, prije svega Tuzlanskom. Tolika pomoć obnovi nikada nije stigla u BiH, tvrdio je još prije nekoliko mjeseci Alija Izetbegović. "Ako više od dvije milijarde dolara doista nisu ni stigle u Bosnu i Hercegovinu, međunarodnu zajednicu čeka temeljita istraga o međunarodnim razmjerima zlouporabe nestalih donacija", govori dužnosnik jedne međunarodne agencije u BiH.

S nestrpljem se očekivala i upravo završena studija Ministarstva vanjske trgovine BiH o korištenju međunarodnih donacija i kredita u Federaciji BiH. Studija obuhvaća omjere raspodjele sredstava između područja kojim većinskim dijelom naseljavaju Hrvati i područja na kojima većinu stanovništva čine Bošnjaci. Od potpisivanja Daytonskog sporazuma do ožujka ove godine na područje Federacije BiH upućeno je 2,3 milijarde dolara donacija i 988 milijuna doIara odobrenih kreditnih aranžmana. Dakle, od ukupno 3,3 milijarde dolara pomoći za obnovu, na područja s hrvatskom većinom upućeno je samo 413 milijuna dolara, ili 12,3 posto od ukupnog iznosa upućenog na područje Federacije. Od ukupno 2,3 milijarde donacija međunarodne zajednice, samo 12,7 posto te pomoći upućeno je Hrvatima, odnosno Bošnjaci su dobili oko dva milijarde dolara, Hrvati samo 300 milijuna dolara. Kada su u pitanju krediti za obnovu i rekonstrukciju ratom razrušenih područja, nesrazmjer je još očigledniji. Od 988 milijuna dolara pristiglih kredita, Hrvatima na području Federacije odobreno je samo 114 milijuna dolara, Bošnjacima 874 milijuna dolara, "Sredstva i pomoć raspodijeljena po županijama, vrlo su neobično raspoređena. Jasno nam je da je to stalni izvor navog nezadovoljstva, mogućih komplikacija i potencijalnih sukoba", tvrde u međunarodnoj agenciji koja prati dotok donacija. Podaci Ministarstva vanjske trgovine BiH i Federalnog koordinacijskog odbora za obnovu i rekonstrukciju pri Vladi Federacije doista začuđuju.

U Tuzlanskom kantonu, s većinskim bošnjačkim stanovništvom, utrošeno je 433,5 milijuna dolara više međunarodnih donacija i kredita, nego u svim hrvatskim područjima u Federaciji zajedno. U Sarajevskom kantonu, području s dominantnom bošnjačkom većinom, utrošeno je 493,4 milijuna dolara donacija i 255 milijuna dolara odobrenih međunarodnih kredita. Naspram toga u razrušenu Posavsku županiju stiglo je samo oko 60 milijuna dolara donacija i kredita, u Hercegovačko-neretvansku 25 milijuna dolara, a na područje Livna i Tomislav Grada, za općine s hrvatskom većinom, upućeno je oko 35 milijuna dolara. Na području "međuentiteta", oko osam puta više novca dobile su općine s nehrvatskim, odnosno bošnjačkom stanovništvom. Od 35 milijuna dolara donacija, 5,2 milijuna dolara je otišlo Hrvatima. Razlozi nesrazmjeru u raspodjeli izravno upućene međunarodne pomoći vjerojatno bi trebali imati opravdanje u različitom stupnju ratnih razaranja na područjima pod bošnjačkom, odnosno hrvatskom većinom.

Podaci o raspodjeli sredstava u "mješovitim" županijama, isključuju taj kriterij. Za obnovu i sanaciju od ratnih šteta u Srednjoj Bosni, gdje su ravnomjerno stradala i bošnjačka i hrvatska naselja, utrošeno je 215 milijuna dolara donacija i kredita, od čega je u hrvatske općine stiglo samo 73 milijuna dolara. U Hercegovačkoneretvanskoj županiji od 338 milijuna dolara donacija i kredita, područja s pretežitim -hrvatskim stanovništvom dobila su 138,6 milijuna dolara. Sredstva donacija i kredita za grad Mostar dodijeljena su u omjeru 30:70 u korist hrvatskih općina. Najveća krivnja je na predstavnicima međunarodne zajednice, koji su bili slabi prema zahtjevima lokalnih bošnjačkim vlasti. Na hrvatskoj strani, dodjela svega 12 posto međunarodnih donacija i kredita Hrvatima ocjenjuje se namjernim zaobilaženjem hrvatskih područja i oblikom pritiska na hrvatsko političko vodstvo u BiH. Spomenutih 2,8 milijadi dolara donacija i kredita koje su dobili Bošnjaci, 686 milijuna dolara koje su dobili Srbi i 413 milijuna dolara koliko je pripalo Hrvatima, dodatni su argument kojim će hrvatski politički vrh u BiH tražiti uvođenje načela pariteta, konsenzusa i rotacije u izvršnoj vlasti BiH i Federacije BiH.