Hrvatskoj bi Vladi tako ostalo vremena da provede svoje prošlotjedne zaključke, koje je tek jučer objavila, a Saboru da usvoji izmjene Ustavnoga zakona o suradnji sa Sudom jer ovaj postojeći jednostavno ne ostavlja Hrvatskoj nikakav pravni lijek kada optužnice jednom budu podignute, čak ako one budu izravno usmjerene na kriminalizaciju Bljeska i Oluje, postavljajući ih kao ciljano etničko čišćenje, čak i ako dotad ne bude u Haag priveden nitko iz ranije optuženog jugoslavenskog vodstva s Miloševićem na čelu, čak i ako Mladić i Karadžić i dalje budu na slobodi, a srpski zločini nad Hrvatima od 1991. do 1995. godine samo pod istragom.

Šteta je što Ustavni zakon nije izmijenjen tako da osigura pravnu zaštitu od političke zloporabe (pre)široko shvaćenog mandata Haaškog suda još u vrijeme dok je idila trajala, odnosno dok se međunarodni sud nije osjetio pozvanim da politički nagrađuje Vojislava Koštunicu. Šteta što nije ranije poduzeta šira diplomatska akcija u kojoj bi se upozorilo političke pokrovitelje i financijere Suda da su im se haaški štićenici i plaćenici malo previše politički zaigrali, što na to nije upozoreno čim su Vladi počeli stizati bahati dopisi kojima se traži, primjerice, dostava svih urudžbenih knjiga splitskog zbornog područja iz 1995., ili se traži od Vlade da umjesto njihovih istražitelja kopa po arhivima HVO-a. Šteta što se predsjednik države i dalje koristi Haaškim sudom za svoje obračune s hrvatskom Vladom, kao što se prije dvije-tri godine koristio njime za izravnanje računa s tadašnjim predsjednikom Tuđmanom, ponavljajući svoje floskule o individualizaciji krivnje i sudu kao daru s neba istodobno dok tužiteljstvo na načelima objektivne odgovornosti i uz tezu ciljanog etničkog čišćenja plete optužnice protiv državnog i vojnog vrha iz 1995. godine. Hoće li to Predsjednik riješiti tako da u nekom aerodromskom kafiću zamoli svoju prijateljicu Carlu: nemojte Stipetića, ako nam već šaljete dar s neba, lupite po Miljavcu? Dobro je u svemu tome što se Vlada probudila i što su sve koalicijske stranke podržale zaključke. A u nastavku će se osvjedočiti koliko to međunarodna zajednica voli i poštuje mladu demokratsku hrvatsku vlast. Onoliko koliko joj je obećavala tijekom ljetošnjih hodočašća ili onoliko koliko joj je trebala dok se radilo na Miloševićevu rušenju?