S jedne strane, naime, nalazi se SDP i većina iz skupine malih stranaka, a s druge su strane SDA i HDZ koji zahvaljujući izbornom inženjeringu, odnosno nepostojanju izbornoga praga (zahvaljujući čemu su brojne male stranke ušle u parlament) nemaju potrebnu većinu, nedostaje im nekoliko mandata da samostalno formiraju vladu. Lagumdžijini socijaldemokrati koji imaju 37 zastupnika u 140-članom Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH pokrenuli su inicijativu o stvaranju tzv. Demokratske alijanse za promjene koja bi, na onim razinama vlasti gdje je to moguće, trebala osigurati stabilnu parlamentarnu većinu.

No, za eventualnu uspostavu takve alijanse nužna je podrška Silajdžića, koji se još nije odlučio. Suočen je s jedne strane sa snažnim pritiskom međunarodne zajednice da uđe u koaliciju s Lagumdžijom, s druge strane, takva koalicija ni njemu osobno nije najpoželjnije rješenje. Mogu se očekivati i snažni lomovi unutar Stranke za BiH ako pristane ući u savez s reformiranim komunistima, čime bi zapravo Zlatku Lagumdžiji omogućio preuzimanje ključnih poluga vlasti, premda je SDP na izborima dobio tek jedva trećinu bošnjačkih glasova. Problem je i to što koncept Alijanse isključuje HDZ koji je dobio praktično plebiscitarnu podršku hrvatskog naroda, pa bi eventualna vlada stvorena na takvom načelu bila u svojoj biti jednonacionalna, usprkos eventualnom sudjelovanju malih hrvatskih stranaka (npr. NHI-ja i HSS-a). Analize, naime, pokazuju da iza stranaka koje pregovaraju o eventualnom stvaranju Alijanse, na razini Federacije stoji između 90 i 95 posto bošnjačkog glasačkog tijela.

Dakle, pozicija »ključnog čovjeka« Harisa Silajdžića nije nimalo lagana. Iz međunarodne zajednice stigli su jasni signali da neće biti podržana vlada koju bi formirale nacionalističke stranke. »Takvu vladu neće podržati SAD. Stranke koje su BiH uvele u rat, tu zemlju sada ne mogu voditi u Europu«, kazao je posebni američki savjetnik za demokratizaciju Balkana James O"Brian. No, također je činjenica da bi vlada sastavljena protivno volji hrvatskoga naroda, te bez najjačih stranaka i u Federaciji BiH i Republici Srpskoj (SDA i SDS) mogla voditi produbljenju unutarnje nestabilnosti zemlje.

Kada je riječ o Silajdžiću, konačnu riječ trebala bi dati Izvršna komisija Stranke za BiH. Presudnu ulogu na njezinu odluku mogli bi imati odgovori na niz zahtjeva koje je Silajdžić uputio međunarodnoj zajednici, a odnose se uglavnom na jačanje središnjih tijela države BiH. No, čak i u slučaju odluke o koaliciji s Lagumdžijom, neizvjesno bi li takav savez podržali i svi stranački zastupnici na nižim razinama. To pokazuju zbivanja u Tuzli i Zenici. U gradu soli tako još nisu izabrani niti čelni ljudi parlamenta, a u Zenici je praktično već došlo do raskola unutar Silajdžićeve stranke i spominje se mogućnost da jedna frakcija da podršku kandidatu SDA za župana. Formiranje županijskih skupština bit će veliki test za ono što će se događati na višim razinama vlasti, u entitetima i na državnoj razini.

Alenko Zornija