- Apsolutno sam zadovoljan, to je do sada najveći štrajk u Hrvatskoj, u njemu je sudjelovalo stotinjak tisuća štrajkaša. U javnom sektoru posebno je teško organizirati štrajk, to je posebno osjetljivo pitanje, jer u javnom sektoru imamo odgovornost prema trećima - u zdravstvu prema bolesnicima, u socijalnoj skrbi prema ljudima socijalne skrbi, u školstvu prema učenicima i studentima... Štrajk u javnim službama ne može imati stopostotni odziv, uostalom, ljudi ni na izbore ne izlaze u stopostotnom broju. Ne znam otkud ta očekivanja! Na jednoj strani očekivanja da štrajk bude stopostotan, a na drugoj da vodimo brigu o trećim osobama. To je proturječno. U javnom sektoru štrajka se specifično. Recimo, štrajk carinika i policajaca ne može uspjeti kao štrajk u školstvu. I upravo činjenicu odgovornosti prema trećim osobama zlorabe oni, koji žele umanjiti nevjerojatno visok odaziv ljudi u štrajku.

- SSSH je bio otvoreno protiv našeg štrajka.

- To obrazloženje još je jedan doprinos manipulaciji Vlade stanovništvom i štrajkom. Isticanje nezaposlenih i onih koji ne primaju plaću implicira da više nije moguć ni jedan štrajk u državi. Ako smo taoci te situacije, ispada da je sramota raditi i za svoj rad primati plaću. U takvo stanje gura nas Vlada, kao i ti sindikati. Ti su sindikati licemjerni, jer uglavnom predstavljaju područje javnih i državnih poduzeća. Protive se našem štrajku, iako štrajkamo zbog kršenja kolektivnog ugovora, ali inzistiraju na poštivanju svojih kolektivnih ugovora i rasta svojih plaća. Mi ne štrajkamo za veće plaće, nego zato što smo s plaćama išli dolje, a javna i državna poduzeća, kojima vlada isti gazda, išla su gore. Tu je nastao disparitet i mi tražimo da se taj disparitet ukloni, ili pomakom naših plaća prema gore ili drugih prema dolje. Važni u odnosi, jer čuvaju dostojanstvo profesije i, ako su pravedni, priječe odlazak kadrova iz ovih sektora. Relativni odnosi uvijek su važna stvar, oni određuju kretanje radne snage, određuju kvalitetu javnih i državnih službi.

- Jedini. Vlada nije kontrolirala plaće u javnim i državnim poduzećima. Početkom godine, kad je koalicija došla na vlast, dogovorili smo se da ćemo se svi odricati ravnomjerno i mi smo, vjerujući u to, potpisali ugovor po kojem su nam plaće otišle pet posto dolje, što drugi nisu. Sreća je da smo napisali izvrstan ugovor prema kojemu, kad se druge plaće ne drže pod kontrolom, naše plaće idu gore. Druge plaće otišle su gore i mi tražimo poštivanje ugovora.

- Gospodin Granić je veoma ozbiljan čovjek, ali taj njegov intervju u vašem listu bio je vrlo neozbiljan. On nije informiran, ili je možda informiran, ali ne govori istinu o našem štrajku i njegovoj naravi. Njegova izjava, prema kojoj su zahtjevi štrajkaša teški 1,2 milijarde kuna, nije točna. Ugovor koji je i Vlada potpisala, težak je 1,2 milijarde kuna, ali ugovor je jedno, a zahtjevi su drugo. Naši su zahtjevi poštivanje ugovora, i ako su oni iracionalni, onda je ugovor koji su oni potpisali, potpuno iracionalan. Nadalje, Granić govori da će svatko snositi posljedice svojih poteza. I mi to kažemo i želimo, ali čini nam se da neće svatko snositi posljedice svojih poteza. Netko bi trebao biti odgovoran za kršenje kolektivnog ugovora, izigravanje socijalnog dijaloga i partnerstva i za krah Vladine politike plaća. Zato je nastao štrajk. Netko za to mora biti odgovoran.

- Ako Račan ne može naći tko je to, onda neka sâm da ostavku. Izjava Gorana Granića da netko gura zaposlene javnog sektora u štrajk, nevjerojatan je dokaz izostanka socijalne i političke kulture. Tvrditi da netko gura visoko obrazovanu populaciju u štrajk, znači da netko nekoga manipulira, to je strašna izjava. Isto tako, nije točno kada Granić kaže da su »zaposlenima u javnom sektoru plaće smanjene, već je smanjenje bruto iznosa za plaće kompenzirano izmjenama Zakona o dohotku«. Pa on uopće ne shvaća problem. Nama plaće nisu smanjene pet posto ali su smanjene od nula do četiri posto u neto iznosu, bruto smanjenje je pet posto. Isti taj efekt dogodio se i svima drugima zaposlenicima u državi, jer se to tiče Zakona o porezu na dohodak. Ako se je nešto dogodilo svim građanima onda se ne može reći da je smanjenje kompenzirano samo nama, mi gledamo relativni odnos.

- Štrajk je prošao u demokratskom ozračju, ali izjave da će se uvesti radna obveza, kvari pozitivni dojam. Vlada nije radila pritisak u smislu kršenja prava na štrajk, ali je činila velika kršenja ljudskih prava u smislu pregovaranja. Time su kršili Konvenciju 98 Međunarodne organizacije rada i pravo na kolektivno pregovaranje. To je jedno od ljudskih prava, pravo na ugovaranje cijene rada. Osim toga, to su izjave, koje pokazuju nerazumijevanje socijalnih odnosa, to je jedna vrsta demagoškog i neiskrenog odnosa i arogancije.

- Svojim ponašanjem Vlada hoće reći: spustimo cijenu rada da bi nam došli strani ulagači, a onda će se riješiti problem nezaposlenosti. Međutim, ako oborimo cijenu rada, kakve ćemo ulagače primiti? One kojima je motiv za ulaganje niska cijena rada. A onda možete zamisliti koja je to vrsta proizvodnje. Ja mislim da bi nam strateški cilj trebali biti ulagači kojima je motiv visokoobrazovana kvalificirana radna snaga, a ne niska cijena rada. To su tehnologije koje zahtijevaju veliko znanje, one stvaraju najviše profita i jamče najvišu stopu rasta. Zasad je apsolutno jasno da naša vladajuća politika nema koncept i viziju, ona ne zna kamo vodi zemlju. Ovaj proračun nije ni razvojni, niti socijalni, on je konfuzni. On je diletantski.