Da je sada veljača, a ne prosinac 2000. stajališta koje je prošli tjedan prihvatila hrvatska vlada predstavljala bi vrlo dobru podlogu za definiranje buduće suradnje Hrvatske s Međunarodnim sudom za ratne zločine. Još je ovo ljeto hrvatska vlada uživala status zemlje koja surađuje sa Sudom. Glavna tužiteljica je poslije jednog od niza sastanaka na Pantovčaku najavila da će tražiti povlačenje prijave protiv Hrvatske na Vijeću sigurnosti. Uvjeti za povlačenje ionako su bili ispunjeni nova vlada odmah je priznala nadležnost Suda za operacije Bljesak i Oluja te izručila Tutu. Carla Del Ponte je ipak sačuvala rezervu za vrijeme kada će joj biti potreban pritisak na Hrvatsku, a to vrijeme je očito sada, između promjena u Beogradu i prvih optužnica za akcije hrvatske vojske.

Tek suočena s prijetnjom da bi se optužnica za ono što se događalo u i neposredno poslije Oluje mogla pretvoriti u definiranje Oluje kao kampanje etničkog čišćenja za koju se na odgovornost može pozvati bilo koga iz političkog i vojnog vrha, odnosno prijetnjom da bi neugodno iznenađenje iz Haaga moglo uzdrmati i srušiti koalicijsku Vladu usvojene su zajedničke smjernice - koje na žalost u Sudu više ne prepoznaju kao moguću podlogu za razgovore nego kao izliku za nesuradnju kada je voda došla do grla.

Kada bi hrvatska vlada još stigla imati dugoročan plan, bilo bi to, sudeći prema zaključcima, preusmjeravanje procesa s haaškog na domaće pravosuđe. Ova vlada, za razliku od prošle, priznaje da je u Hrvatskoj bilo ratnih zločina koje su počinili Hrvati tijekom legitimnih operacija hrvatskih vojnih snaga. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju nije još prilikom svog osnivanja 1993. imao namjeru suditi baš svim počiniteljima ratnih zločina na području bivše Jugoslavije.

Prilikom donošenja statuta Stalnog suda za ratne zločine (ICJ), velike zemlje nisu bile spremne dati Tužiteljstvu ICJ-a iste ovlasti kakvo je Vijeće sigurnosti UN-a dodijelilo Sudu za područje bivše Jugoslavije. Dok Tužiteljstvo ICTY-ja ima prioritet nad nacionalnim sudovima i samo odlučuje koje će postupke pokrenuti ili preuzeti, Tužiteljstvo ICJ-a pokreće postupak samo onda ako je potrebno nadomjestiti nacionalno sudovanje u slučajevima kada država neće ili ne može provesti kazneni postupak. Hrvatski ustavni zakon o suradnji s Haaškim sudom ne predviđa mogućnost provjere osnovanosti sumnje na domaćem pravosuđdu, pa se u tom smislu razmatra mogućnost promjene zakona.

Teško je u ovom trenutku očekivati neku javnu potporu hrvatskim stavovima. Američki izaslanik James O'Brien koji je prvi imao čast primiti stajališta hrvatske vlade na sastanku s predstavnicima hrvatskih vlasti inzistirao je, tvrde američki izvori, da Hrvatska mora nastaviti surađivati sa Sudom jer će u protivnom biti teško dobiti suradnju novih vlasti u Beogradu. Amerikanci prilikom dostavljanja dokaza ICTY-ju jako paze - uostalom kao i Francuzi i ostali - koji od dokumenata ili svjedočenja koje Tužiteljstvo traži nosi oznaku "povjerljivo". Hrvatskim sugovornicima sugeriraju da pokušaju postići isto, ali kroz tihi dijalog s Tužiteljstvom. Ni Amerikanci, a vjerojatno ni drugi, rečeno nam je, neće javno braniti interese Hrvatske. Ne prije nego dobiju željeni ishod u Beogradu.