ZAGREB, 12. prosinca - General HV-a Petar Stipetić pozvan je u Haag za svjedoka, a o tome hoće li tamo otići i dati svoj iskaz i što će eventualno reći, odredit će hrvatska Vlada, odnosno Vladin Savjet za odnose s Haaškim sudom. Prema riječima hrvatskoga premijera Ivice Račana, taj je pristup u skladu s novim smjernicama Vlade o suradnji s Haaškim tribunalom, koje je Račanov kabinet prihvatio prošloga četvrtka. U tom se dokumentu, službeno naslovljenom Stajališta hrvatske Vlade prema tužiteljstvu Međunarodnoga kaznenoga suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), naime, posebno naglašava da Tribunal može samo posredstvom hrvatske Vlade zatražiti suradnju visokih domaćih dužnosnika i službenika. O čemu bi pred Haaškim sudom trebao svjedočiti general Stipetić? »Na žalost, o tome ne mogu govoriti, jer to nije u mojoj nadležnosti. Za to je zadužen ured tužitelja«, rekao je glasnogovornik Haaškoga suda Jim Landale. Glasnogovornica tužiteljskoga ureda Florence Hartmann, međutim, nije bila dostupna, jer je ovih dana otputovala u Arushu zbog ratnih zločina počinjenih u Ruandi 1994.

Kakav je stav Tribunala spram najnovijega dokumenta Vlade, koji nastoji revidirati dosadašnji način suradnje s Haagom? »Suradnja Suda s Hrvatskom dosad je bila dobra. Neke izjave hrvatskih dužnosnika u posljednje vrijeme, međutim, to narušavaju. Te su izjave političke prirode i pokušaj da se baci drugačije svjetlo na rad haaške tužiteljice, u smislu da tužiteljica radi na uštrb Hrvata i hrvatskih interesa. Takve izjave ne odgovaraju stvarnosti i ne pomažu dobrim odnosima Zagreba i Haaga«, pojasnio je Jim Landale. Dodao je da je mandat haaške tužiteljice »vrlo jasan«, da »ona djeluje potpuno nezavisno« i da se »na temelju njenih optužnica pripremaju sudski postupci«. Među 13 točaka Stajališta hrvatske Vlade prema tužiteljstvu Međunarodnoga kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, ističe se i zahtjev Hrvatske da ICTY istraži konkretne zločine i zločince, a da ne istražuje legitimne oslobodilačke operacije HV-a, »Bljesak« i »Oluju«, kojima je Hrvatska vratila svoju teritorijalnu cjelovitost. Štoviše, hrvatska Vlada upozorava da bi Haaški sud više pozornosti trebao posvetiti zločinima koje su u Hrvatskoj od 1991. do 1995. počinili JNA i srpske paravojne formacije.

»Na to mogu uzvratit samo to, da je jedan od prvih haaških procesa bio postupak protiv ljudi optuženih za zločine u Vukovaru, dakle protiv Slavka Dokmanovića. Jedna od prvih optužnica podignutih u Haagu bila je ona protiv Šljivančanina, Mrkšića, Mladića, koji su djelovali u okolici Vukovara 1991.«, komentirao je Landale izrazivši nadu da će se trenutne napetosti između Zagreba i Haaga prevladati te da će suradnja i ubuduće biti kvalitetna. Iz Stajališta o suradnji s haaškim tužiteljstvom proizlazi i da hrvatska Vlada želi postići da nacionalno pravosuđe dobije prioritetnu nadležnost nad ratnim zločinima počinjenim na području Hrvatske, primjerice. »Prema Statutu Haaškoga suda, međutim, u području ratnih zločina Tribunal je nadređen nacionalnim pravosudnim sustavima. Za to postoji jasno legalno utemeljenje. Preciznije, ICTY i nacionalno sudište imaju istodobnu jurisdikciju nad zločinima, ali je nadležnost Tribunala prioritetna. Dakako, haaška tužiteljica to neće nastojati pokazati u svim slučajevima, odnosno procesuiranje određenih slučajeva prepustit će se domaćim sudovima«, nastavio je Jim Landale.

Zahtijevajući prvotnu nadležnost nacionalnih sudova pred Haaškim sudom, Hrvatska Vlada želi, čini se, primjenu Rimskoga statuta stalnoga Međunarodnoga kaznenog suda, a ne ICTY-ja. »Stalni Međunarodni kazneni sud (ICJ) je nešto sasvim drugo. Neke države teže uspostavi stalnoga kaznenoga suda i to su prihvatili parlamenti nekih zemalja, ali takvo međunarodno sudište još ne postoji. S druge strane, Haaški je sud realnost, Hrvatska se pismeno obvezala na suradnju i potpisano treba poštivati«, zaključio je glasnogovornik Haaškoga tribunala Landale.

Nakon što je Vlada Haaškom sudu uputila 13 zahtjeva, u saborskim su se hodnicima o toj temi mogli čuti različiti komentari. I dok zastupnici iz opozicije (HDZ i DC), uvjetno rečeno, likuju, jer je Vlada došla na njihovo, HSLS je suzdržaniji. SDP-ovi zastupnici su izbjegavali komentar o toj temi, a Ivan Ninić odgovorio je da još nije vidio te zahtjeve. Potpredsjednik IDS-a Damir Kajin nazvao je Vladine zahtjeve »radikalnim otklonom od dosadašnje politike«. Upitana jesu li zahtjevi Vlade zapravo znak zaoštravanja hrvatske politike prema Haagu, potpredsjednica HSLS-a Đurđa Adlešić rekla je za Vjesnik da u svakoj suradnji postoje dvije strane. Obje, smatra ona, moraju imati pravo na prigovor. Sada Haaški sud treba čuti što Vlada misli o svemu. Adlešić je kazala da vlast nikad nije ni prihvaćala postojanje jurisdikcije nad akcijama »Bljesak« i »Oluja«, kao ni nad ostalim redarstvenim akcijama. Uostalom, kaže, toga nema ni u Zakonu o suradnji s Haagom niti u Deklaraciji. »Imamo zakon koji je donesen još dok smo mi bili saborska manjina, a sad je pred nama da realiziramo ono što je tada odlučeno«.

»Čudim se ovim nastupima, jer svi se sjećamo srpnja, kada se Vlada spremno ogradila od izjava gospodina Tomca, izrečenih u Vukovaru. Danas su stavovi mnogo radikalniji i ja ih držim presmjelima«, rekao je potpredsjednik IDS-a Damir Kajin. »Slažem se da je zahtjev u kojem Haaški sud određuje kako će pisati javna glasila u Hrvatskoj neprihvatljiv i da se Hrvatska ne smije tako ponižavati«.

Predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a Vladimir Šeks smatra da očito da se Vlada priklanja politici koju je HDZ imao u odnosima s Haaškim tribunalom i tužiteljstvom. »Vlada je izgubila iluziju da je moguća suradnja na način dodvorništva i sada je nastupilo osvješćenje. To je vraćanje na pozicije koje su imali HDZ i njegova vlada«.

Miljavac drži da bi se hrvatska strategija prema Haagu trebala svesti na to da se razdijeli pojedinačna krivnja od krivnje koju se sada pokušava nametnuti Hrvatskoj, a to je da se legalne operacije, vođene u suverenoj zemlji za oslobađanje njenog teritorija, pokušavaju prikazati nelegalnima, s ciljem etničkog čišćenja. »Te su operacije bile planirane i legalno vođene po svim normama.