Novi list: 14. 12. 2000.
Tempirani Haag
Piše: Jelena Lovrić
Da se u Haagu već pakiraju optužnice protiv više visokih hrvatskih časnika i dužnosnika - to je i već duže vrijeme sasvim izvjesno. Neizvjesno je samo kako će se hrvatska vlast ponašati kad optiužnice stignu na njen stol.
Vlast nema razrađenu strategiju za taj trenutak. Čini se kao da pojma nema kako će se u tom teškom času postaviti. Zato jer nema ni konzekventan stav prema temama koje se tiču Haškog suda.
U siječnju instalirana nova vladajuća garnitura ozbiljno je shvatila tvrdnje o Haagu kao sredstvu političkog pritiska, pa je vjerovala da se od nje zbog demokratskog joj imagea, neće tražiti ono što se zahtijevalo od Tuđmanove vlasti. Kako se Tribunal nije ponašao u skladu s tim očekivanjima, službena je Hrvatska naprasno promijenila držanje sada pokušava napraviti uzmak, ponovo obnavlja HDZ-ov
u retoriku o žrtvi i agresoru. Sve je to izraz panike u vladajućim redovima.Aktualna je vlast svjesna da će haške optužnice opet pokrenuti jedva primirenu desnu halabuku. Ponovo će se rojiti stožeri, udaranje u domoljubne talambase, histeriziranje javnosti. Optužnice se zapravo čekaju kao startni znak za novu ofenzivu ekstremizma. Svi kojima je do rušenja sadašnje vlasti haški poziv “hrvatskim generalima” smatraju svojom životnom šansom. Za vladajuću ekipu, nema sumnje, bit će to stani-pani trenutak.
Ali hrvatska vlast za njega nema dogovoren scenarij i zato jer je unutar sebe na tom pitanju duboko podijeljena. Predsjednik Mesić i Račanova vlada spram Haškog se suda postavljaju različito. Također, ozbiljne su razlike unutar stranaka vladajuće koalicije. Odnos prema Haagu mogao bi razoriti njihovu i dosad fragilnu povezanost. Je li Budišina stranka preispitivanje svoga sudjelovanja u sadašnjoj vladajućoj konstrukciji baš slučajno najavila za početak naredne godine kada će po svoj prilici, prispjeti i haške optužnice?
Hoće li, dakle, Haag srušiti Račanovu vladu? Opasnost je ozbiljna. Ali vladajući nisu povukli ni jedan potez kojim bi takav razvoj situacije preduhitrili. Nisu potakli procesuiranje zločina pred hrvatskim sudovima. Činjenicama nisu spremni pogledati u oči. Nojevski odbijaju priznati da se Hrvatska u rat u Bosni i Hercegovini umiješala na problematičan način. Također se odbijaju suočiti s činjenicom da su legitimne oslobodilačke akcije “Bljesak” i “Oluja” u podtekstu imale i ciljano smanjenje broja Srba na Tuđmanu podnošljivu mjeru, što u svijetu običavaju zvati etničkim čišćenjem. S takvim autizmom Hrvatska samo dokazuje koliko joj je Haški sud neophodan i neizbježan.